Povijest Knjižnice

Knjižnica Božidara Adžije (poznata kao Radnička biblioteka) narodna je i znanstvena knjižnica specijalizirana za društveno-humanističko područje.

Svečano je otvorena u Zagrebu 8. siječnja 1927. godine, a djelovala je pri kulturno-prosvjetnom odjelu Komore. Radnička biblioteka "Božidar Adžija" bila je središnja knjižnica za ostale radničke knjižnice i čitaonice Hrvatske. Prve prostorije u kojima je smještena knjižnica bile su na Svačićevom trgu 17. Iako namijenjena svim građanima (posebno radnicima i inteligenciji) nije djelovala samostalno.

Prvi upravitelj bio je dr. Božidar Adžija.

Kasnije je Knjižnica preseljena u Haulikovu 10 kada je dobila i čitaonicu. Izgradnjom nove komorine zgrade na Krešimirovom trgu 2, 1938. godine Knjižnica se preselila u novi namjenski izgrađen prostor gdje se nalazi i danas.

Šime Vučetić, književnik, bio je prvi poslijeratni upravitelj. U razdoblju od 1950. do 1962. godine knjižnicu je vodio Vladimir Vujnović. Unapređenjem poslovanja, sa ciljem da korisnicima osigura bolju dostupnost knjižnog fonda, utemeljio je predmetni katalog koji se uređuje i dopunjava do danas. U to vrijeme, s namjerom popularizacije knjige, pokrenuta je i poznata tribina Književni petak koja je pri Radničkoj biblioteci uspješno djelovala više godina.

Od 1962. godine knjižnica djeluje u sastavu "Centra za dokumentaciju i informacije o suvremenom radničkom pokretu Božidar Adžija". Godine 1967. ponovo počinje djelovati kao samostalna i javna knjižnica pod vodstvom Vere Mudri-Škunce koja je pokrenula i 1970. godine integrirala Radničku biblioteku i Gradsku knjižnicu s ciljem stvaranja jedinstvene mreže narodnih Knjižnica grada Zagreba.