Poslije umjetnosti ponašanja ostaju samo knjige na izložbi
Zaziv (i njegova prafraza)
«No one can act usefully without knowing that individuals commited to usefullness (…), all answer in the first instance to the demands of eroticism»
Georges Bataille
Ako erotizam počinje tamo gdje prestaje zakon svrhovitosti, za erotsko iskustvo zbilje sposoban je samo slobodan, ili kako kaže Bataille, suveren čovjek. Time se, dakako, ne misli na nekog tko bi bio od zakona izuzet, nego na onog koji umije pronaći način i mjesto da ga s užitkom krši. Erotski doživljaj svijeta oslobađa pojedinca u njegovom vlastitiom užitku koji jedini ne podliježe ekonomiji svrhovite razmjene, i samo onaj tko je spreman odbacivati izliku služenja svrsi te preuzeti odgovornost za vlastiti užitak, može se doista nazvati slobodnim.
Knjiga
Knjiga je bez sumnje fetiški predmet i taj je njezin status legitiman, jer utilitaran um u sveopćoj logici nadomiještanja dopušta fetiše. Kao društveni fetiš, knjige garantiraju duhovnost vlasniku, kao kultni fetiš, iniciranost njezinom čitatelju. Knjiga kao erotski objekt međutim, nešto je sasvim drugo. U društvu koje knjigu drži u vlasti intelekta i duha, a intelektualnu i duhovnu djelatnost udaljenim od sfere užitka, knjiga kao erotski objekt ima status izgreda. Erotizirati knjigu znači senzualizirati mišljenje, izmiješati sfere duhovnosti i tijela, umovanja i igre, spoznaje i naslade. Niti knjige niti skulpture, Dumanićevi Dezapstraktori ne žele odbaciti apstraktnu misao, nego ukloniti njene moralne privilegije, dati joj tijelo i boju, opip i okus, možda spol i rod. Takva apstraktna misao ne homogenizira raznolikost svijeta u funkcionalne univerzalije, nego poput niti prošiva i spaja udaljene sfere mišljenja i djelovanja, te ih, vrludajući poput igle gore-dolje, snagom analogije uvezuje u knjigu. Nastajući od odbačenog materijala i fragmenta više ili manje slučajno odlomljenih od vlastitog života, Dumanićeve knjige nisu nesuvisle cjeline nepovezanih dijelova, nego radikalne manifestacije raskoši - univerzumi potpuno suverenih sastojaka, koji poštuju tragove i ožiljke vlastitog nastanka putem kojih se čitaju kroz vrijeme i prostor; one su egzemplarni genotekst, corpus delicti koji odaje užitak počinjenog zločina.
Naposlijetku, Dumanićeve knjige su luksuzni, ekskluzivni predmeti, jer ne služe ničemu osim beskorisnom uživanju: ne posreduju znanje niti informacije, iz njih se ne može ništa doznati, ništa naučiti, ništa odnijeti, ništa citirati, ništa prodati; one se ne mogu pročitati niti pogledati, jer njihova posljednja stranica nema funkciju završetka, već samo čitati i gledati bez cilja, sagorijevajući u užitku beskrajnog kruženja, poniranja i uspinjanja po nitima bližih ili daljih značenja. Uživanje u knjizi je poput uživanja u nečijem tijelu koje se rastvara na rubovima korica, sklapa i rasklapa, otkriva ili skida postupno, listanjem stranica odgađa svrhoviti kraj – čitanja ili ljubavnog čina, svejedno.
Goblenistica - (knjiga) - Kapetan
Umetnuta između njega i nje, Goblenistice i Kapetana (nije lapsus, možda su zamijenili uloge), knjiga postaje metaforom nesvrhovitosti seksualne razmjene, alatkom erotske igre dugog trajanja. Dama s knjigom, dama s vezom, dama s tkanjem, dama s tekstom – erotska je figura, luksuzna slika ljubavi, talisman seksualnosti kao luksuznog, nesvrhovitog užitka. Ona označava stanje pasivnosti, nerada, dokolice, gubljenja vremena, jalovog trošenja seksualne energije u satima sanjarenja, radosnog iščekivanja, užitka u odgodi užitka, užitka u posrednom uživanju. Umetnuta između njega i nje, knjiga dokida napetost frontalnog sukoba, premošćuje asimetriju njegovih i njezinih želja, garantira supostojanje različitih interesa, bez poništavanja ili prevlasti jačeg. Ona je metafora ravnopravnosti, suverenosti u užitku, manifestacija slobode u društvu obilja.
