Protokemija - alkemija - kemija

Tribina 11.06.2014. | srijeda Gradska knjižnica Početak događanja: 19 sati Čitaonica, 1. kat

Treća tribina u ciklusu znanstvenih tribina Eppur si muove posvećena je kemiji.

Urednica i voditeljica tribine:
prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar
(Upraviteljica Odsjeka za povijest prirodnih i matematičkih znanosti HAZU i redovita profesorica Povijesti kemije na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku. Povjesničarka kemije, bavi se istraživanjem prirodoslovnih i prirodnofilozofskih, a osobito alkemijskih i kemijskih gledišta hrvatskih učenjaka u doba srednjeg vijeka, renesanse i prosvjetiteljstva, s obzirom na razvitak europske i svjetske znanosti.)

Sudionici:
dr. sc. Nenad Raos
(Bioanogranska i teorijska kemija. Osim znanstvenim radom bavi se popularizacijom znanosti. Autor je oko 2000 znanstvenopopularnih članaka, 5 izložbi u zagrebačkom Tehničkom muzeju te 9 znanstvenopopularnih knjiga uz 3 knjige s karakterom sveučilišnog udžbenika.)

prof. dr. sc. Hrvoj Vančik
(Fizikalna organska kemija, molekularna spektroskopija i reakcijski mehanizmi u čvrstom stanju te filozofija znanosti. U Hrvatskoj je utemeljio kemiju niskih temperatura (kriokemiju). God. 2003. dobio je Državnu nagradu za znanstvenoistraživački rad u području prirodnih znanosti.)


Nenad Raos, Protokemija
Aristotelova filozofija prirode (fizika) temelj je i protokemije i alkemije: ona tumači kemijske promjene kao procese u kojima se materija ostvaruje. Ta je filozofija posve suprotna učenju o atomima i molekulama (atomizmu) na kojem leži kemija.
 

Snježana Paušek-Baždar, Materijalna i duhovna komponenta u razvitku alkemije i kemije
Riječ kemija je prvi put spomenuta u tekstu leksikografa Suidasa. No, pravo porijeklo riječi nije poznato i o tome postoji više teorija. Riječ alkemija je nastala tako da su Arapi riječi kemija dodali prefiks al. Protokemičari (Pseudo-Demokrit, Kleopatra, Marija Židovka, Olimpiodor) su izvodili transmutaciju metala, ali njihov cilj nije bio traganje za mladošću, dugovječnošću i navodnom besmrtnošću. To kasnije čine arapski i europski renesansni alkemičari, koji uzdižu alkemiju na "nauk o eliksiru". Razvitak alkemije je nezamisliv bez duhovne komponente, odnosno bez teorije dualizma (netjelesno-tjelesno) i postizanja jedinstva različitosti. Ta duhovna komponenta prisutna je još u doba protokemije, a osobito je izražena u doba arapske (8.-12. stoljeće) i europske renesansne alkemije (15.-17. stoljeće). U to doba Paracelsus promovira jedinstvo materijalnog i duhovnog (živa, sumpor, sol / duh, duša, tijelo) te uvodi univerzalni duh arheus. To čine i njegovi sljedbenici, pa paracelsusovski pokret traje sve do kraja 17. stoljeća. Među pristalicama duhovne komponente u kemiji i biokemiji istaknuo se i utemeljitelj flogistonske teorije G. E. Stahl. U 19. stoljeću modificira se duhovna komponenta u vidu životne sile (vis vitalis), osobito u organskoj kemiji, pa se u 20. stoljeću na tim temeljima razvija pokret vitalizma, novovitalizma i holizma, osobito u biokemiji, biologiji i medicini u vidu netjelesno-tjelesnog zapisa smisla.
 

Hrvoj Vančik, Kemija nakon Antoina Laurenta Lavoisiera
Nedvojbeno je, da je prosvjetiteljska revolucija 17. i 18. stoljeća obuhvatila kemiju jednako kao i ostale znanosti. Međutim, kemija se u racionalnu znanost razvila na osobiti način koji ima posebnosti kako u metodologiji, tako i u reprezentaciji svijeta. Matematičko-logički pristup znanosti koji je dominantan u fizici, tek je djelomično utjecao na razvoj kemije. Pokazat ćemo kako je kemija polazeći ponajviše od eksperimenta, analogija i sistematizacije tvari, u početku neovisno o fizici, došla do spoznaje o strukturi mikrosvijeta i oblikovanju nekih ključnih znanstvenih koncepata.


 Prijedlozi za čitanje:


Najava tribine u medijima:
http://mojzagreb.info/zagreb/hrvatska/tribina-protokemija-alkemija-kemija


Pogledajte video