Šareno i točka
"Bila jednom jedna Antonija, koju nitko nije zvao Antonija, osim njezine mame kad je bila jako ljuta na nju. Svi drugi su ju zvali Tonka, tako da je i ona sama mislila da se zove Tonka. Tonka još nije odlučila što želi biti kad odraste, ali silno se trudila da niti ne odraste pa odluka o tome što će biti kad odraste nije ni bitna. Tonka radi najbolju juhu od buče, najviše na svijetu voli žirafe i njihova velika srca, nije joj jasno kako roda može progutati žabu te bi satima mogla ležati na livadi, puhati u maslačke i gledati oblake kako pričaju svoje priče. A ovo je njezina priča... Jednoga dana susjeda Đurđica s gornjeg kata imala je veliko spremanje. Bacila je sve za što je mislila da joj nikada više neće trebati, a među svim tim stvarima, nalazila se i jedna stara singerica. Tonka je taman dolazila iz svog vrta gdje je ubrala najljepše paradajze i suncokrete i nije dopustila da joj ogromna hrpa smeća ispred kuće pokvari dan. Štoviše, ugledala je staru singericu, pogledala lijevo pa desno i odnijela ju kući. Mnogobrojni Tonkini pokušaji šivanja završili su probušenim prstima, ali Tonka nije odustajala. I imala je sreću da je taman došlo vrijeme za posjetu tete Goge. Teta Goga ju je naučila sve što je i ona sama znala.... a to je puno. I tako je naša Tonka naučila štepati, šivati, namatati konac, odmatati konac, uvesti konac, zategnuti konac, namotati špulicu, čak i podmazati kotač. Skupila je sve svoje šarene materijale i kože, svoje prastare škare i raznobojne konce i počela se igrati. Što to krasno stvara Tonka? Možete zaviriti u njezin svijet Šareno i... točka! "
Antonija Tonka Lukina
Povratak Arhiva
