Hagioterapija je hrvatski model znanstvenog istraživanja i terapijskog djelovanja na području čovjekove duhovne dimenzije. Posljednjih deset godina istraživanja mozga u neuroznanosti, te duha u filozofiji i teologiji, došlo je do revolucionarnog zaokreta u poznavanju čovjeka i svijeta. Hagioterapija je praktična potvrda tih rezultata, ali ide i korak dalje i otkriva i prepoznaje bolesti i boli duhovne duše i njihovih terapija. Njezino područje istraživanja i terapije smješteno je između psihologije i teologije, odnosno između čovjekove psihe i njegove religioznosti.

Hagioterapija proučava duhovnu dušu, a to je ono po čemu je čovjek specifično čovjek – njegova osobnost, život, intelekt, karakter, savjest, sloboda, pamćenje i sjećanje, kreativnost, slobodna volja, vrline, kultura, religioznost, smisao, etičnost i moralnost, ljubav, vjera… Hagioterapija je za sve ljude. Kao što su somatska i psihijatrijska medicina primjenjive na sve ljude, bez obzira na rasu, spol, dob, vjersko opredjeljenje, nazor na svijet. Hagioterapija pomaže u dva smjera: razvoju čovjeka i terapijski. Ona čovjeku otkriva bezgranične mogućnosti razvoja na temelju duhovne dimenzije i liječi oštećenu duhovnu dimenziju. Hagioterapija predstavlja znak hoda čovječanstva od ideologija, zabluda i besmisla prema promišljenom, istinitom i humanom životu. 
(preuzeto sa http://hagioterapija-samobor.org/str/sto_je_hagioterapija.html)