Sto godina Waltera Neugebauera
Veliki majstor stripa, ilustracija, dizajna i pionir zagrebačke škole crtanog filma
'Daj budi pametan, pa mi ne možemo ostariti', ponavljao je veliki meštar stripa, karikature i crtanog filma Walter Neugebauer i onda kada je već dobrano zagazio u šezdesete godine života. Činilo se da mu je mlađahnost zapisana u zvijezdama: hitar kao čigra, uvijek spreman da se posluži gegom iz crtanog filma ili stripa čim mu uzmanjka odgovarajući izraz, ukrašen jogunastim sjedinama s iskreno dobroćudnim osmjehom i 'mušketirskim brčićima' (ala Walt Disney), Walter Neugebauer bio je do dna svoje vječito zaigrane dječačke duše ispunjen prekrasnim sjećanjima na one dane kada je izdavao svoj prvi vlastiti zabavnik 'Veseli vandrokaš' a uređivao ga je zajedno s bratom 'pjesnikom stripa' (pisao je rimovane tekstove) Norbertom, Nobikom (Tuzla 9. lipnja 1917. – Offenbach 6. svibnja 1992.), koji je preminuo petnaest dana prije njega. Njihov otac Vinko (Vincenc), poznati zagrebački fotograf iz Gundulićeve ulice, nikada sebi nije uspio objasniti zbog čega se njegovi momci nipošto ne prihvaćaju nekog iole građanski pristojnijeg zanimanja, već trčkaraju oko novinskih uredništva – Walter kao bogomdani crtački virtuoz, a Norbert kao njegov scenarist. Dugi niz godina, osobito nakon što je trbuhom za kruhom i stoga 'kiseo kao krastavac' otišao 1958. u München, zapitkivali su Waltera pri susretima u Zagrebu: Je li točno da je svoje prve stripove donosio urednicima u kratkim hlačama?, a on bi smiješeći odgovarao: Čudna mi čuda, tada se u kratkim hlačama išlo do velike mature, a ja sam počeo suradnju u novinama s 13 – 14 godina.
Ovaj tekst prenešen je iz Strip-revije Večernjeg lista iz ožujka 2021. koja je cijelu godinu posvetila Stogodišnjici rođenja Waltera Neugebauera te objavila veliki manje poznati intervju s Walterom iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća donoseći slikovne priloge iz bogatog crtačkog i stripovskog opusa ovog velemajstora koji je objavio niz karikaturalnih stripova, realističnih, prema znanstveno fantastičnim romanima, te westerna prema legendarnom Winnetuu, koji je u to doba bio neizostavno štivo mladima.
Jack Jackson i crnac Bimbo Bambus, bili su tridesetih godina 20. stoljeća toliko popularni da su njihovi likovi izrađivani i porculanske figurice i krasile građanske vitrine s porculanom. Gotovo da nema teme bilo za djecu bilo za tinejđere ili odrasle koji nisu imali svoj omiljeni strip koje je tako vješto crtao, režirao, kostimirao, animirao Walter Neugebauer, a u poslijeratnom razdoblju bio je čovjek koji je iz prve ruke davao početne poduke mladim tada još nepoznatim genijalcima okupljenim oko 'zagrebačke škole crtanog filma', a koji su vrlo postali svjetska marka.
Zabavnik koji je Waler Neugebauer izdavao tijekom Drugog svjetskog rata bio je uvijek razgrabljen, a čitali su ga s obje fronte svjetski iznuđenog neprijateljstva, da bi mnogi stripovi iz tog nesretnog razdoblja doživjeli poslijeratne reprize. Veliki strip crtač i ilustrator Andrija Maurović kao stariji kolega od početka je podržavao i cijenio Walterovo umijeće svjestan da ga je 'malac' premašio u vještini crtanja, različitosti pristupa i organizaciji vlastitih izdanja strip revija.