Štulić i(li) Marulić

Književni petak 09.11.2018. | petak Gradska knjižnica Početak događanja: 20.00 Galerija Kupola, 3. kat
Književni petak - arhiva
Književni petak - iz povijesti

Facebook Književnog petka
 
Koga uvrstiti u lektiru, tko treba imati prednost, a tko je suvišan, pitanje je oko kojeg se lome pera kritičara i pobornika obrazovne reforme, učitelja i profesora, đaka i roditelja. No, taj slučaj nije jedinstven za Hrvatsku. Od Pustolovina Huckleberryja Finna pa sve do Dnevnika Anne Frank, mnogi lektirni naslovi, ovisno o vremenima i običajima, proglašavani su nepriličnima, pa su čak i zabranjivani.

Na tragu promišljanja pozadine takvih kontroverzi u sklopu ove tribine otvorit će se pitanja: Mogu li romani još uvijek kreirati junake novog doba ili je rasprava o lektiri ionako besmislena jer nitko više ne čita? Kako odrediti književno-umjetničku vrijednost djela, ali i pedagoško-psihološku podobnost? Koja je granica između podilaženja i izlaženja u susret učeničkim interesima? Tko određuje što je vrijedno čitanja i kolika treba biti autonomija učitelja i profesora? Što učiniti s našom književnom baštinom? Jesu li popisi lektire zastarjeli i je li „staro“ sinonim za „dosadno“? Moraju li uopće „staro“ i „novo“ biti suprotstavljeni? Koliko su važni aktualni autori? Treba li lektira proći test vremena? Ako je Bob Dylan mogao dobiti Nobelovu nagradu za književnost, ima li mjesta i u Hrvatskoj za „glazbenu“ lektiru? (M. S.)

To su neka od pitanja o kojima će svoje mišljenje podijeliti: Zoran Ferić, Julijana Matanović i Milana Vuković Runjić.
 
Urednica i voditeljica: Marija Selak

 

Lektirom po lektiri
 

Mnogi žive u uvjerenju da je za svakodnevni život književnost, a školska lektira posebno, nevažna, gotovo trivijalna tema. Sudeći, međutim, po posjećenosti tribine Književnoga petka posvećenoj toj temi, istina je daleko od toga.
 
Julijana Matanović, Zoran Ferić i Milana Vuković Runjić poznata su imena naše literarne scene, pri čemu se pored stvaranja same književnosti, svatko na svoj način, profesionalno bavi posredovanjem književnosti širem čitateljstvu – Matanović i Ferić kroz obrazovni sustav, a Vuković Runjić kroz nakladničku djelatnost i radionice poticanja čitanja. Svi su, dakle, meritorni gosti za razgovor o problemu školske lektire – problemu koji je „duboka i teška rana“ kompleksa koji se zove: razina čitanja u našoj kulturi.
 
Tribinu je voditeljica Selak otvorila ponavljajući učinkovito zaoštrenu dilemu: treba li posegnuti za radikalnim rješenjima da bi djeca u svijet odraslih ušla s pristojnim čitateljskim kompetencijama, treba li „izgurati“ iz programa  „dosadnoga“ i nerazumljivog Marulića te ubaciti svima poznati literarni i glazbeni opus jednoga Branimira Štulića i njegove grupe Azra? Jasno je, naravno, da je izabrani kantautor samo simbol za ideju približavanja književnosti mladim generacijama, ne bi li se na taj način podigla razina interesa za lijepu književnost. 
 
Sudionici su se složili da je danas ključni problem srednjoškolskog obrazovanja – državna matura, odnosno koncept kojim se, nastojeći odgovoriti na zahtjeve mature (predmeti matematika, hrvatski jezik i književnost te strani jezik), žrtvuje onaj istinski supstrat svake nastave umjetnosti, pa tako i književnosti – slobodan izbor – kojim bi se mladež pridobila za čitanje neke alternative lektiri, koja je bliskija njihovom uzrastu.
 
Gosti su naveli obilje primjera kako „teror“ maturskih programa onemogućuje kreativan i individualan pristup izboru lektire. A odgovor su Julijana Matanović i Milana Vuković Runjić, kao i neke diskutantice iz publike, upotpunile i svojim roditeljskim iskustvima po pitanju školske lektire i odnosa  njihove djece prema obveznom programu, kojeg karakterizira determiniranost, odnosno spomenuta podređenost uspjehu na ispitu državne mature.
 
Diskusija s publikom odvijala se u sličnom tonu te je opći zaključak da bi se ukidanjem mature dobila dragocjena sloboda nastavnika i učenika u bavljenju lijepom književnošću, čime bi se puno više postiglo u pogledu razvijanja čitateljskih kompetencija i opće pismenosti mladih ljudi.
 
Hoće li se to dogoditi i kada, pokazat će vrijeme, a do tada ne preostaje nam drugo nego marno proučavati kako opus „zakučastog i drevnog“ Marulića, tako i opuse nama bliskijih i „pitkijih“ Branimira Štulića, Arsena Dedića i drugih estradnih velikana.
 
Siniša Nikolić
Uredništvo Književnog petka