Anđeli očima anđela

Dok marljivo lijepe i crtaju pognuti nad šarenim papirima, ne znate jesu li to djeca ili anđeli.
Kad podignu glave i pogledaju vas, opet ne znate jesu li to djeca ili anđeli.
Kad se nasmiješe, ili zaigraju, ili počnu veselo razgovarati i pjevušiti, opet ne znate jesu li to djeca ili anđeli.
Kad se malo pokoškaju, onako nevino, čak ni tada ne znate jesu li to djeca ili anđeli.
Dok ih promatram, razmišljam o naslovu dječjeg romana Nevena Drozdeka "Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje? Neka mi se javi ako ima hrabrosti!" i slažem se s njim. Djeca su uistinu anđeli. A što bi nam drugo djeca uoči Božića i mogla ponuditi osim onoga što nose u sebi: anđeoski, nevini, nasmiješeni, neokaljani svijet.
Njihove bake pomogle su im u tome. Dale su im svoje malene kukičane radove, okrugle i bijele. Uz poticaj i pomoć odgojiteljice mentorice iz Dječjeg vrtića Grigora Viteza Božice Knežević dječaci i djevojčice napravili su anđele, lijepe i neodoljive, baš kao što si i oni sami.