PRIČA ZA TEBE

Svi imaju neku svoju životnu priču pa zašto ne biste i vi? Evo, samo za vas priče koju vam darujem u svoj vedrini duše i ako vam se učini da ima samo djelić vas u njoj, uzmite je slobodno i nosite uz svoju sliku. Kao osobnu kartu. Ili kao pušku u ovome ratu.
Najljepše priče uvijek počinju s prvim titrajem, s nekom neobjašnjivom jakom strujom koja se u tijelu javlja kad sretnete nekoga koga nikad prije niste vidjeli, a čini vam se da je cijeli život pokraj vas. Ljutiti što vas život vuče obali, a htjeli biste drukčije, opsjednuti svagdašnjom nadom da će sunce možda sutra izroniti iz oblaka svjetlije. Niste ni osjetili istog suputnika i vjernika koji negdje nepoznat ispija vaš dah i diše vašom dušom.
I kad se susret dogodi, čin bratimstva, spajanja dvaju bića čini vječnim. Nebeske trube pozdravljaju stisak ruke, taj prvi dodir, pokušaj i bogaćenje svijeta.
I ništa više nikad neće biti isto. Ni koraci, ni misli, ni (riječi) noći, ništa više nije dovoljno usamljeno i daleko. Zato možda mnogi usamljenici hodaju svijetom, osvrću se tražeći nekoga, slute radost i ne mogu potisnuti želju. Sreća je dosegnuti, dočekati nekoga koji isto tako traga.
Boreći se u vječitom zagrljaju samoće i nevažnih prolaznika neki i ne uspiju. Ali ne treba stati. Tamo negdje, u perspektivi, u osnovi svijeta i vas čeka netko. Nemojte ga zaboraviti.
 
                                                                                                                                                                                                                  Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara