Festival svjetske književnosti: Riječ za jedan lapidarij

Susret 12.09.2019. | četvrtak Knjižnica Marije Jurić Zagorke Početak događanja: 12:00
Više je od trideset godina prošlo otkako je Tonko Maroević domaćoj publici odškrinuo vrata suvremenoga katalonskog pjesništva. Od iznimno važne Maroevićeve antologije Bikova koža do nedavno objavljene panorame Riječi za jedan lapidarij, ovaj neumorni znalac, prevoditelj i popularizator poezije davao nam je uvid u bogatstvo katalonskog pjesništva, da bi se u ovom razgovoru na Festivalu svjetske književnosti susreo s jednim od njegovih najistaknutijih predstavnika danas – nagrađivanim pjesnikom, prozaikom i esejistom Carlesom Tornerom, koji je i izvršni direktor Međunarodnog PEN-a sa sjedištem u Londonu. Ova prava poslastica za sve ljubitelje poezije, i ne samo katalonske održava se u sklopu PEN-ova programa Angažirane književnosti.

Carles Torner (Barcelona, 1963.), pjesnik, romanopisac i esejist, doktorirao je edukacijske znanosti na Sveučilištu u Parizu. Objavio jepjesničke zbirkeA la ciutat blanca (1984.) (Nagrada Amadeu Oller 1984.), Els límits de la sal (1985.) (Nagrada Carles Riba 1984.), L'àngel del saqueig (1990.), Viure després (1998.) (Nagrada Crítica de Poesía Catalana) te La núvia de Europa (2008.), roman L'estrangera (1997.), eseje El principi acollida. Sobre el diàleg intercultural (1995.), La victòria pòstuma de Hitler (1995.), Catalunya no governamental. Aportacions de cinc ONG catalanes a la governació (2001.) i Shoah, una pedagogia de la memòria (2002.) te kompilaciju pisama napisanih aktivistkinjama L'arca de Babel (2005.). Objavio je i stotine tekstova u časopisima i magazinima kao što su AvuiLa VanguardiaEl PaísSerra d’Or, El Ciervo Foc Nou and Quimera.
Trenutačno je izvršni direktor međunarodnog PEN-a i profesor na Blanquerna Communication Faculty (URL).

Tonko Maroević (Split, 1941.), hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Uz brojne tekstove u periodici, predgovore likovnim monografijama i katalozima objavio je i knjige: Primjeri (1965.); Polje mogućega (1969.); Nives Kavurić-Kurtović (1986.); Ivan Lacković Croata (1987.); Zrcalo adrijsko (1987.); Sonetna struka (1992.); Četveroručno (1992.); Black&light (1995.); Zlatko Kauzlarić Atač (1996.); Antun Zuppa (2000.); Zlatko Šimunović (2001.); Antun Babić (2002.); Borgesov čitatelj (2005.).