Ivan Antolčić: Komarevo
U povodu 90. obljetnice umjetnikova života, održat će se promocija grafičke mape Komarevo Ivana Antolčića. Uz autora sudjeluju Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka i Boris Vrga, likovni publicist i izdavač mape.
Ivan Antolčić rođen je u Komarevu, selu smještenom nedaleko od Siska i Petrinje, 15. svibnja 1928. godine. Školovao se u Komarevu, Petrinji, Sisku i Zagrebu gdje je 1953. završio kiparski odsjek na Školi primjenjenih umjetnosti. Nakon jednogodišnjeg upoznavanja s tajnama crtanog filma u Jadran filmu, zaposlio se u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je od 1956. do 1991. godine djelovao kao slikar maski, scenski kipar i scenograf. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih plakatista i medaljera s opusom koji broji oko 130 plakata (uglavnom kazališnih) i otprilike jednako toliko medalja i plakata od kojih su neke dodjeljivane javno (Varaždinske barokne večeri, Hrvatsko narodno kazalište, Radničko kulturno stvaralaštvo, Tone Peruško – Školske novine, Stjepan Bastalec – Društvo naivnih umjetnika Hrvatske) ili se još uvijek dodjeljuju (nagrade HNK u Zagrebu, Tomisav Durbešić – Akademija dramskih umjetnosti, Nevenka Filipović – Festival glumca, Franjo Hanaman – Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu i dr.). Autor je više javnih spomenika (Crikvenica, Moslavački Križ, Bunjani, Zagreb), interijernih keramičkih mozaika (škola u Laduču i Savskom Marofu), oltarnih slika (crkva Sv. Katarine u Komarevu), svečanog zastora Priče iz davnine za Kazalište lutaka u Zagrebu, a 2007. za Petrinju je realizirao spomen – plaketu Otona Kučere.
Ilustratorska djelatnost predstavlja nezaobilazan segment njegova stvaralaštva. Stalni je suradnik brojnih dječjih listova i časopisa (Smib, Modra Lasta, Radost), ilustrator školskih čitanki i najprestižnijih biblioteka nacionalne književnosti (Matica Hrvatska – Pet stoljeća hrvatske književnosti, Mladost – biblioteka Vjeverica, Školske novine – Prosvjetni radnici pisci, Školska knjiga – Modra lasta, Znanje, P.I.P. Pavičić, Alfa, Aura, Naklada Szabo i dr.) ilustrirajući pritom oko 350 knjiga.
Za svoj ilustratorski opus nagrađivan je pet puta nagradom Grigor Vitez, a tri puta nagradom Ivana Brlić-Mažuranić. Osim toga dobio je prvu nagradu za plakat „Majski festival kulture u Sisku“ (1967.), plaketu „Zlatno pero Beograda“ (1975.), drugu i treću nagradu na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (1975. I 1981.), Pohvalu na Međunarodnom sajmu knjiga u Moskvi (1975.), „Zlatno pero Beograda“ (1976.), Državnu nagradu „Mlado pokoljenje“ (1980.), Prvu nagradu na sajmu knjiga u Bombayu (1981.), nagradu „Tone Peruško“ (1984.), Prvu nagradu „Jugodidakte“ (1986.), nagradu „Vilko Gliha Selan“ (1987.), Pohvalu Nagrade „Grigor Vitez“ (2007.), „Zlatnu pticu“ Nagrade „Grigor Vitez (2009.) i Veliku nagradu za životno djelo ULUPUH-a (2010.), a 1995. nominiran je za najugledniju svjetsku nagradu Hans Christian Andersen, popularno nazvanu Mali Nobel. Svoje ilustracije izlagao je na najprestižnijim smotrama europske i svjetske ilustracije: npr. Međunarodnom bijenalu ilustracije i knjižne grafike u Brnu, Bijenalu ilustracije u Barceloni, Bratislavi, Lannionu (Francuska) i Zagrebu, Sajmu knjiga u Leipzigu, Sajmu dječjih knjiga u Bologni, Icogradi, Zgrafu i drugdje. Dobitnik je odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.) i Nagrade grada Siska za životno djelo (2002.), Nagrade za životno djelo Sisačko – moslovačke županije (2011.), Odličje Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića (2012.) i drugih.
Autor je grafičkih mapi Korablja (1980.), Pohvala pješčanom zrnu (1990.), Ilustracije (1994.) i Posavina (2011.), velikog broja pojedinačnih grafičkih listova, poštanskih maraka (Božić 1997., 1997. i Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 2013.), autorskih čestitaka, logotipova za izdavačke kuće, ex librisa i dr.
Samostalno je izlagao u Zagrebu (38 puta), Sisku (9), Zaprešiću i Karlovcu (5), Osijeku i Petrinji (4), Ivanić – Gradu i Svetom Ivanu Zelini (2), Primoštenu, Sesvetama, Starom Gradu, Celju, Selcu, Novom Sadu, Vinkovcima, Jastrebarskom, Repšiću pod Okićem, Kostanju, Đakovu, Krapini, Šibeniku, Krku, Komarevu, Pučišću, Varaždinu, Blatu, Osoru, Samoboru i drugdje. Sudjelovao je na više od 350 skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.
Član je HDLU i ULUPUH-a od 1961. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Kao što se vidi iz priloženih biografskih podataka, radi se o jednom od najznačajnijih likovnih umjetnika uopće, pa je organizacija promocije obljetničke grafičke mape i prigodne izložbe iskaz najiskrenijeg poštovanja prema autoru koji je znatan dio svoga stvaralaštva vezao uz hrvatsku knjigu i njezinu promociju u Hrvatskoj i cijelom svijetu.
Ivan Antolčić rođen je u Komarevu, selu smještenom nedaleko od Siska i Petrinje, 15. svibnja 1928. godine. Školovao se u Komarevu, Petrinji, Sisku i Zagrebu gdje je 1953. završio kiparski odsjek na Školi primjenjenih umjetnosti. Nakon jednogodišnjeg upoznavanja s tajnama crtanog filma u Jadran filmu, zaposlio se u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je od 1956. do 1991. godine djelovao kao slikar maski, scenski kipar i scenograf. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih plakatista i medaljera s opusom koji broji oko 130 plakata (uglavnom kazališnih) i otprilike jednako toliko medalja i plakata od kojih su neke dodjeljivane javno (Varaždinske barokne večeri, Hrvatsko narodno kazalište, Radničko kulturno stvaralaštvo, Tone Peruško – Školske novine, Stjepan Bastalec – Društvo naivnih umjetnika Hrvatske) ili se još uvijek dodjeljuju (nagrade HNK u Zagrebu, Tomisav Durbešić – Akademija dramskih umjetnosti, Nevenka Filipović – Festival glumca, Franjo Hanaman – Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu i dr.). Autor je više javnih spomenika (Crikvenica, Moslavački Križ, Bunjani, Zagreb), interijernih keramičkih mozaika (škola u Laduču i Savskom Marofu), oltarnih slika (crkva Sv. Katarine u Komarevu), svečanog zastora Priče iz davnine za Kazalište lutaka u Zagrebu, a 2007. za Petrinju je realizirao spomen – plaketu Otona Kučere.
Ilustratorska djelatnost predstavlja nezaobilazan segment njegova stvaralaštva. Stalni je suradnik brojnih dječjih listova i časopisa (Smib, Modra Lasta, Radost), ilustrator školskih čitanki i najprestižnijih biblioteka nacionalne književnosti (Matica Hrvatska – Pet stoljeća hrvatske književnosti, Mladost – biblioteka Vjeverica, Školske novine – Prosvjetni radnici pisci, Školska knjiga – Modra lasta, Znanje, P.I.P. Pavičić, Alfa, Aura, Naklada Szabo i dr.) ilustrirajući pritom oko 350 knjiga.
Za svoj ilustratorski opus nagrađivan je pet puta nagradom Grigor Vitez, a tri puta nagradom Ivana Brlić-Mažuranić. Osim toga dobio je prvu nagradu za plakat „Majski festival kulture u Sisku“ (1967.), plaketu „Zlatno pero Beograda“ (1975.), drugu i treću nagradu na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (1975. I 1981.), Pohvalu na Međunarodnom sajmu knjiga u Moskvi (1975.), „Zlatno pero Beograda“ (1976.), Državnu nagradu „Mlado pokoljenje“ (1980.), Prvu nagradu na sajmu knjiga u Bombayu (1981.), nagradu „Tone Peruško“ (1984.), Prvu nagradu „Jugodidakte“ (1986.), nagradu „Vilko Gliha Selan“ (1987.), Pohvalu Nagrade „Grigor Vitez“ (2007.), „Zlatnu pticu“ Nagrade „Grigor Vitez (2009.) i Veliku nagradu za životno djelo ULUPUH-a (2010.), a 1995. nominiran je za najugledniju svjetsku nagradu Hans Christian Andersen, popularno nazvanu Mali Nobel. Svoje ilustracije izlagao je na najprestižnijim smotrama europske i svjetske ilustracije: npr. Međunarodnom bijenalu ilustracije i knjižne grafike u Brnu, Bijenalu ilustracije u Barceloni, Bratislavi, Lannionu (Francuska) i Zagrebu, Sajmu knjiga u Leipzigu, Sajmu dječjih knjiga u Bologni, Icogradi, Zgrafu i drugdje. Dobitnik je odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.) i Nagrade grada Siska za životno djelo (2002.), Nagrade za životno djelo Sisačko – moslovačke županije (2011.), Odličje Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića (2012.) i drugih.
Autor je grafičkih mapi Korablja (1980.), Pohvala pješčanom zrnu (1990.), Ilustracije (1994.) i Posavina (2011.), velikog broja pojedinačnih grafičkih listova, poštanskih maraka (Božić 1997., 1997. i Čudnovate zgode šegrta Hlapića, 2013.), autorskih čestitaka, logotipova za izdavačke kuće, ex librisa i dr.
Samostalno je izlagao u Zagrebu (38 puta), Sisku (9), Zaprešiću i Karlovcu (5), Osijeku i Petrinji (4), Ivanić – Gradu i Svetom Ivanu Zelini (2), Primoštenu, Sesvetama, Starom Gradu, Celju, Selcu, Novom Sadu, Vinkovcima, Jastrebarskom, Repšiću pod Okićem, Kostanju, Đakovu, Krapini, Šibeniku, Krku, Komarevu, Pučišću, Varaždinu, Blatu, Osoru, Samoboru i drugdje. Sudjelovao je na više od 350 skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.
Član je HDLU i ULUPUH-a od 1961. godine. Živi i radi u Zagrebu.
Kao što se vidi iz priloženih biografskih podataka, radi se o jednom od najznačajnijih likovnih umjetnika uopće, pa je organizacija promocije obljetničke grafičke mape i prigodne izložbe iskaz najiskrenijeg poštovanja prema autoru koji je znatan dio svoga stvaralaštva vezao uz hrvatsku knjigu i njezinu promociju u Hrvatskoj i cijelom svijetu.
Boris Vrga, likovni publicist