Ivana Gagić Kičinbači "Zapisi/Notes"

Izložba 07.02.2020. - 14.03.2020. Knjižnica Dubec
Ivana Gagić Kičinbači rođena je 1980. godine u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod vodstvom Nives
Kavurić-Kurtović proučava fenomen crteža te usavršava grafičke tehnike osobito tehniku litografije. Za
rad je nagrađivana Pohvalama Akademije likovnih umjetnosti i Vijeća Akademije likovnih umjetnosti u
Zagrebu. Diplomirala je 2003. godine na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u
klasi prof. Ante Kuduza. 2007. magistrirala je na poslijediplomskom studiju slikarstva pri Akademiji za
likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani. Radi kao predavač na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i
Katehetskom institutu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kontinuirano se bavi grafikom. Grafički listovi velikog formata, svjetlosne grafike i grafičke minijature
mediji su kroz koji propituje međuodnos duhovnog i materijalnog. Akromatske grafike velikih dimenzija
daju uvid u stvaralaštvo koje ima za cilj svesti na elementarno i idealno uz krajnju redukciju kolorita.
Dobitnica je nagrade za grafiku na međunarodnoj izložbi likovnih radova sveučilišnih nastavnika u
sklopu međunarodne konferencije EMEE 2012. u Opatiji. Sudionica je brojnih žiriranih međunarodnih
grafičkih natjecanja i bijenala u tradicionalnim i suvremenim grafičkim disciplinama. Izlagala je na
samostalnim izložbama i stotinjak skupnih izložbi u domovini i Europi (Velika Britanija, Španjolska,
Njemačka, Bugarska, Francuska), Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu. Član je Hrvatskog društva
likovnih umjetnika – HDLU-a.

Izvadak iz teksta “Crtačko-grafički tragovi” akademskog slikara Danijela Žabčića 

Pretraživanje i insigniranje raznorodnih izražajnih mogućnosti trajni su oblikovni agens kojim Ivana Gagić Kičinbači aktualizira osobni stvaralački status. Pritom iščitavamo dijalektičku napetost između koncepta i koncepcije, grafičke misli i izvedbe što nas upućuje na svojevrsnu sintezu koju eksplicira tijelo i duša crteža ili grafike.
U ponekim grafikama (drvorezi) likovna dikcija prožeta je reduktivnim higijeniziranjem, čitkošću docirajuće otmjenosti artikulirane teksturalnim i plošnim akromatskim kontrastima. Pa i onda kada autorica gestualnošću „riše“ kistom manje kontrolirane ritmove koje nosi potencija užarenog trenutka kao da komponiranje iz nerva i onog kontroliranoga grafičkog poretka (organska i anorganska forma) dijaloški oprema za susret senzibiliziranih susretišta života, konačnog i beskonačnog, što opet proizlazi iz osobnog proživljavanja fizičkog i metafizičkog prostora.
Tu sintezu najbolje možemo doživjeti i iščitati na drvorezima. Bjelina kao upijajuća metafizičnost (svjetlo kao prozračnost iza) i tekstura kao snažno izražavajuća tvarnost i materičnost. Akromatski kontrasti lociraju kompozicijske otoke, pa taj cijeli grafički materijal živi intenzivno i simbolički na distanciranoj svjetlini plovidbe kroz neuhvatljivu beskonačnost. Akromatski otoci ulančani su dinamičkim smjerovima akcentirajući svježinu kontrastnih partija. To su ploveće dominante koje sugeriraju prisutnost sretnog, ali i tjeskobnog egzistencijalnog naboja.