"Jednom sam prilikom pronašla predmete iz djetinjstva koje sam davno sačuvala. Među njima sam naišla tabletiće koje je heklala moja prabaka, staru kućicu s mlinom koja svira bajkovitu melodiju koju sam slušala prije spavanja i još neke stare knjižice...

Sve me to podsjetilo na ono doba kad je vrijeme teklo sporije i nije toliko žurilo, nego je polako plelo svoju sadašnjost.


Omiljena kava redovito je mirisala u kući najdražih prijatelja servirana na najfinijim tacnama. Baka je nakon napornog dana sjedila u mekom naslonjaču i heklala uspomene. Čula se graja djece s obližnje livade, suze i smijeh, vriskovi zbog pobjede u gumi-gumiju ili pikulanju.

Ta nedavna prošlost inspirirala je ove rukotvorine koje pozivaju mene, vas i sve one koji žure na predah, na trenutak u kojem će vrijeme stati, u kojem se neće čuti zvuk mobitela i računala, a mi ćemo se ušuškati u mekani kutak, čitati neku dobru knjigu, napuniti baterije, maštati, igrati se s djecom neku dobru, staru igru i pomoći im da razviju svoju maštu."

Ana Marija Lončarić