Izložba crteža i slika

Izložba 20.03.2017. - 18.04.2017. Knjižnica Dugave Krešimira Gojanović
Krešimira Gojanović rođena je 1970. u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1993. diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu – klasa prof. Ante Kuduza. Godine 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana – smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te obranila magistarsku radnju s naslovom ''Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima''.

Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnom teorijom i likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva likovnih umjetnika, te slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Godine 2015. sa kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika – HDLU Zagreb, u kojem djeluje kao predsjednica udruge. Izlagala je na 46 samostalnih izložbi i preko 80 skupnih u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Kontakt: kresimirag@hotmail.com
www: kresimira.wordpress.com


Iz recenzija:

Krešimira Gojanović uvijek nas prisiljava na pomno razgledavanje njenih maštovitih radova. Kao refleksije u vremenu, predstavlja razmišljanje o drugačijosti, spajajući mistično i realno, sukobljavajući oblikovno i smisleno. Fantazmagoričan spoj motiva ona postiže kombinirajući tehnike i materijale, a najčešće upotrebljava crtež u velikom rasponu boja i tonova. Na radu nalazimo više figura ili dezeniranih prostora. Razlikujemo glavnog aktera u fazi transformacije, uz druga bića ili oblike, koji su u funkciji simbolične narativnosti.
 
Eugen Borkovsky, povodom skupne međunarodne izložbe ''Refleksije vremena'', Gradska galerija Fonticus Grožnjan, 2016.


Mitske teme i akteri koje umjetnica vabi na podlogu, progovaraju i o samoj autorici. Čini nam se da sama sa sobom izvodi eksperiment, pa se načas poistovjećuje s Perzefonom, Šumskom ženom, Kerberom, harlekinom... Ona se ritualnim oblikovanjem, potezom, bojom, tonom, upušta u osobni obred koji ne može proći bez uživljavanja. Ritam energija oduvijek fascinira ljude koji ga slute ili mogu osjetiti. Krešimira Gojanović nudi razigranu energiju, često i sama skupljajući i jedva ju zaustavljajući u pojedinom radu.
Umjetnica na podlozi bez poštovanja miješa stilove i načine interpretacije oblika. Tu je, na istom radu prisutan zapadni način prezentacije oblika, ali i izdvajanje važnog oblika na način sličan nekom kineskom umjetniku / pisaru. Tako, stilske karakteristike podastiru ideju Istoka unutar konvencija Zapada.....Na kraju ove, a na mogućem početku neke nove interpretacije, čini se kao da Krešimira antičke likove uvodi u domaće krajeve. Ili, moguće je da na rubu sarkazma, domaće likove uspoređuje s antičkim?
Na razmeđi ludičkog i oniričkog, umjetnička vizualna konfrontacija mita i realnosti ujedinjuje ove radove. Podastrte likove možemo poistovjetiti sa susjedima, poznanicima, doživjeti ih u realnim socijalnim odnosima.

Eugen Borkovsky, povodom samostalne izložbe Krešimire Gojanović, ''Transkripcije identiteta'', Gradska galerija Fonticus Grožnjan, 2014.