Jedanaest stoljeća hrvatske glagoljice

Izložba 18.09.2017. - 15.10.2017. Knjižnica Gajnice
Izložba Jedanaest stoljeća hrvatske glagoljice pregled je najbitnijih podataka o ovom staroslavenskom pismu nastalom u 9. stoljeću – nastanku, razvoju i vrstama glagoljičkih slova, tiskarama, najvrijednijim knjigama pisanim glagoljicom, ali i o glagoljici u suvremenom dizajnu.
 
Autorica izložbe je dr. sc. Milka Tica, dipl. knjižničarka i knjižničarska savjetnica iz Knjižnice Medveščak.
 
Autorica o izložbi:
Izložba 11 stoljeća hrvatske glagoljice je pripremljena u KGZ -  Knjižnici Medveščak iz Zagreba. Pokušaj je da se na jedno mjesto okupe najvažniji dokumenti iz bogate hrvatske glagoljske prošlosti.  Iako fotokopije, bez velike materijalne vrijednosti, one su vrijedan pokazatelj ljepote i umjetničkog dara naših prethodnika.

Glagoljica je pismo ne samo liturgijskih tekstova: Biblije, lekcionara, brevijara i misala, već i književno-umjetničkih tekstova, pravnih spisa i svakodnevnice. Njome su srednjovjekovni notari bilježili javne isprave, gradovi vodili zapisnike svojih vijeća, a kaptoli i samostani knjige primitaka i izdataka. Na žalost većina glagoljskih dokumenata raspršena je u  25 država izvan  Hrvatske i u oko 60 gradova, većinom u zapadnoj Europi. Na radost, naša je glagoljica svjedok da jesmo i da smo već odavno poveznica naroda i kultura.

Teško je iz snopa zlatnog žita izvući najzlatniji klas. Jedan od njih je Baščanska ploča  iz 1100. godine. Njezina važnost je u tome što predstavlja najraniji spomenik na kome je upisano ime hrvatskoga kralja Zvonimira na hrvatskom jeziku. Ime Hrvat, do Baščanske ploče, bilo je potvrđeno samo u latinici i na latinskom jeziku. Čuva se u zgradi HAZU u Zagrebu. Istarski razvod  iz 1275. najstariji je poznati međunarodni diplomatski dokument pisan na hrvatskom, latinskom i njemačkom  jeziku. To je dokument o razgraničenju Istre između tri gospodara u kojem je opisana i svečanost  razvoda, odnosno utvrđivanja granica. Iz njega saznajemo da se glavni dio svečanosti odnosio na postavljanje male djece na granicu i potezanje istih za kosu ili uši kako bi granica bila zapamćena za buduće naraštaje. Istarski je razvod odigrao važnu ulogu u bivšoj Jugoslaviji pri vraćanju Istre Hrvatskoj.  Vinodolski zakon  iz  1288. najstariji je poznati zakon pisan hrvatskim jezikom u kojem se izrijekom navodi da se ne priznaju mučenja u kaznenom postupku, što je jedinstven slučaj u tadašnjoj Europi. Vinodolski je zakon  jedinstven i po moralnoj zaštiti žene.  Jedan od najljepših bisera je rukom pisani Misal kneza Novaka  iz 1368. Misal ima 272 lista, a pisao ih je knez Novak iz Ličke Ostovice i to, kako navodi, za spas svoje duše. Sadrži tekstove o krštenju, posvećenju vode, vina, soli, zobi i prstena. Čuva se u Beču. Reimski evanđeljelistar iz 1395. godine bogato ukrašen dragim kamenjem na kojega su pri krunidbi prisezali francuski kraljevi od 1547. do 1789. U Francuskoj je zovu i knjiga posvećenja. Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića bogato oslikani  glagoljski misal napisan na pergameni 1404. Pisar Butko ispisao je 244 lista čakavsko ikavskim govorom. Listovi su ukrašeni s 99  sličica, likova iz Biblije prikazanih u ambijentu grada Splita.  Hrvojev misal ima i više od 380 velikih početnih slova oslikanih bojama od cvijeća, brašna jaja i čađi te zlatnim bojama od pravoga zlata. Čuva se u Carigradu.

II. vrbnički misal iz 1462. pokazuje suživljenost glagoljičkog i latinskog  pisma. Naime, većina inicijalnih slova napisana je latinicom. Misal po zakonu rimskoga dvora, prvotisak 1483. godine najstarija je inkunabula tiskana hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom napisana 28 godina poslije Gutenberga i šest godina nakon prvotiskane knjige u Londonu.  Regula sv. Benedikta, glagoljska rukopisna knjiga iz 13/.14. st. koju su benediktinci morali naučiti napamet. Iz te knjige isčitavamo i zapovijed: "Prije zalaza sunca sa zavađenim se pomiri i nikada ne sumnjaj u Božje milosrđe". Prva hrvatskoglagoljska početnica iz 1527. (faksimilni pretisak) najstarija je poznata hrvatska početnica i predstavlja luksuzno izdanje i u europskim razmjerima.  Tiskana je na šest listova i jedanaest stranica. Djeca su učila glagoljička slova izgovarajući ba be bi i otud naziv za mehaničko ponavljanje riječi bubetati. Abeceda (abuka) i Očenaš latinicom i glagoljicom u zapisu Jurja iz Slavonije, glagoljaša i profesor na pariškoj Sorboni oko 1400. koji je svoje francuske kolege učio glagoljsko pismo. Glagoljica se zadržala u hrvatskim krajevima sve do početka 20. stoljeća, ona je spomenička baština koja prožima kulture i civilizacije, ona je znak planetarnog zajedništva i života baš kao što je u Misalu Hrvoja Vukčića Hrvatinića zapisao pisar Butko  na prvom stupcu lista 139: «Tu pomeni žive ke hoć i Butka pisca» što na suvremenom hrvatskom jeziku glasi - Tu se spomeni živih, a tko hoće i Butka pisca, a što će reći da se glagoljski pisar nije svrstao u molitvu za mrtve nego u molitvu za žive. On živi, glagoljica živi.


U prostoru Knjižnice izložili smo i dio učeničkih radova i suvenira inspiriranih glagoljicom koji čine dio glagoljaške zbirke Osnovne škole Dragutina Domjanića.
 
Izložbom obilježavamo Dane europske baštine.