Jurica Galić Juka: People Of The World

 Jurica Galić Juka rođen je 1976. godine u Splitu. Završio je srednju školu za tehničara poštanskog prometa. Profesionalni je fotograf, svjetski putnik, pisac, youtuber, bloger, kolumnist portala "Dalmacija Danas", suradnik časopisa "Meridijan", avanturist, ljubitelj prirode, urednik dokumentarnog serijala "Nomad" i utemeljitelj "Themladichi" udruge za putovanja, kreativnost i poticanje pozitivnih životnih vrijednosti. Dobitnik je osam nagrada i do sada je imao sedam samostalnih izložbi fotografija.
Autorova specijalnost je ulična i portretna fotografija, omiljene teme nepristupačni dijelovi planete i ostaci misterioznih naroda i civilizacija, a njegov put nije prosto prevaljivanje kilometara već potraga za smislom života i vlastitim poslanjem.
Foto izložba je presjek autorovih putovanja od 2014. do 2019. godine, gdje on u osam ekspedicija prevaljuje gotovo 300 000 kilometara i bilježi ljude u portretu i interakciji s okolinom od Azije i Bliskog Istoka, pa sve do srednje i Južne Amerike.
 
Za portret zaista možemo tvrditi da je najstariji žanr u fotografiji, star gotovo koliko i sama fotografija. Osim početnih fotografskih eksperimenata kada su autori za motiv slike uzimali sve što im se nađe u objektivu, počeci fotografije zapravo se dobrim dijelom nastavljaju  na europsku portretnu tradiciju likovnih umjetnosti. Veliki francuski pjesnik Charles Baudelaire u tom je vremenu ironično primijetio kako je fotografija omogućila europskoj građanskoj eliti da relativno jeftino ovjekovječi svoj lik. Stoga se nakon povlastice viših društvenih slojeva i skupnih portreta slikanih uljem na platnu, zahvaljujući fotografiji proširio krug pojedinačnih Narcisa.
Juricu Galića ne poznajem dugo, a trenutak u kojemu sam "kliknuo" na njegove fotografije bio je upravo portret. S jedne skupne izložbe Fotokluba Split pamtim fotografije na kojima je Jurica zabilježio portrete boksača u knock downu dok se pokušava pridići s poda boksačkog ringa. Iako se te dobre slike može svrstati u žanr sportske fotografije, učinilo mi se da moj današnji prijatelj ima sklonost baš za portret koji je i meni samome čest i blizak  fotografski motiv.
Poslije toga događaja vidio sam dosta Juričinih fotografija prelistavajući s njim njegove putopise (Jurica Galić je gorljivi putnik i putopisac) i primijetio isto što i prvi put na fotografijama onog nesretnog borca u ringu. Bilo je očito da Jurica rado "čita" ljudska lica, te pokušava i uspijeva pronaći priču o dalekim krajevima upravo kroz portrete neznanih ljudi. Naravno da to nije jedino što on u fotografskom smislu donosi iz krajeva koje pohodi, ali svakako je iznimno upečatljivo i likovno vrijedno. Možda je Galićevom daru kumovala dugogodišnja karijera strastvenog nogometnog navijača, kada je u tim ceremonijalnim odmjeravanjima suprotstavljenih navijačkih skupina prilično praktično na licima predvidjeti što "neprijatelj" smjera, ili je za to pak zaslužan posao redara u noćnim klubovima, još jedan kolosijek kojim paralelno brodi ovaj danas staloženi obiteljski čovjek i veliki ljubitelj životinja. Shvaćate, radi se o zanimljivom pustolovu koji osim što fotografijom bilježi svoja brojna do u detalje isplanirana putovanja, jednako spretno koristi i riječi, pa svoje slikopise upotpunjuje izvrsnim tekstovima što ih uz fotografije objavljuje u specijaliziranim časopisima.
Nije me, dakle, iznenadilo kada je za svoju izložbu People Of The World u Galeriji Fotokluba Split Jurica Galić Juka odabrao baš portrete živopisnih žena i muškaraca, djece, sa svih meridijana i paralela svijeta. Portreti su to ljudi iz trinaest država (uključivo Hrvatska) i s četiri kontinenta, a za "pohvatati" sve te "Indijance i kauboje", nomade vjetrom izbrazdanih lica i starosjedioce urbanog stila, trebalo je prevaliti više od 200 000 kilometara. Razina Juričinih fotografija visoka je u likovnom, ali i u tehničkom smislu, što je svakako njihova dodatna vrijednost. Spomenut ću za kraj i meni iznimno zanimljivo svjedočanstvo o Juričinoj strasti za fotografijom: prizore s putovanja i portrete svojih dalekih prijatelja Jurica nosi tetovirane na vlastitoj koži. Kako se radi o krupnom muškarcu, mjesta je na njegovom tijelu još dosta, pa je i to jamstvo da ćemo vidjeti još puno izvrsnih fotografija ovog strastvenog putnika koji, kako kaže, putuje i traga za "smislom života i svojim poslanjem".
  Program se sufinancira sredstvima Grada Zagreba.