Kako živi Antuntun

Kažu da je Antuntun uistinu živio, i to u Donjoj Kovačici. Bio je stočar i poljoprivrednik, a zahvaljujući svojoj marljivosti i mukotrpnom radu živio je u blagostanju. Imao je veliko seosko imanje s tri gospodarske zgrade, 15 rali poljoprivrednog zemljišta i omanji ribnjak. Kažu i da nije bio različit od svojih sumještana, osim što je volio hodati bos i spavati pod pčelinjakom. Nije činio ništa od onoga o čemu pjeva Grigor Vitez. Recimo, nije grabio mrak loncem... Bio je normalan i vrijedan čovjek koji je radio od jutra do mraka. Svjedoci govore da se Antuntunu Vitezova pjesma nimalo nije svidjela jer su ga djeca, prolazeći pokraj njegove kuće, zadirkivala recitirajući je, a Antuntun, koji je bio prijeke naravi, redovito bi burno reagirao.
Također svjedoci tvrde da je Grigor Vitez napisao pjesmu iz osvete. Naime, nećakinja Antuna Tuna tvrdi kako je Vitez, izvršavajući neki poslovni zadatak, zakucao na vrata Antuntunova imanja, a Antuntun ga je navodno toliko izvrijeđao da mu se Vitez odlučio osvetiti za sva vremena. Doslovce mu je rekao kako će o njemu napisati knjigu po kojoj će ga pamtiti generacije i generacije.
Bilo kako bilo, pred nama je antologijska pjesma o simpatičnom čudaku koja je inspirirala mnoge umjetnike različitih profila, pa tako i odgojiteljicu mentoricu i dramsku voditeljicu Božicu Knežević i odgojiteljicu Anitu Tolić. Zajedno sa svojim vjernim mališanima Ivonom Šojić, Tarom Dmitrović i Nikom Crnarićem ostvarile su predstavu neobičnu i neodoljivu, baš kao što je i sam Antuntun.