Kroz gradove i sela
Svoje drvene kućice radi za zabavu i opuštanje, a najljepše od njih poklanja članovima obitelji i prijateljima. Kućice boja temperama i akrilnim bojama i ukrašava različitim materijalima. Voli slikati i na platnima, uglavnom apstraktne motive.
Estetizacija drvenih plošnih oblika
Svi odrasli su nekada bili djeca koja su puno prije nego što su progovorila - počela crtati. Krenulo je od šaranja da bi linije postupno dobivale prepoznatljive oblike, a s odrastanjem javlja se želja za što realističnijim prikazom onoga što vidimo. Zadaća je svakog roditelja i odgajatelja, da u području likovne kulture djecu nauče gledati neko umjetničko djelo kako bi se kod djece dugoročno razvila navika i potreba da umjetničko djelo shvate i da u njemu uživaju. Svaka upamćena umjetnička slika, kao i doživljaj vezan uz nju, ostavlja traga u dječjoj psihi što pridonosi ubrzavanju razvoja likovnih sposobnosti, ali i obogaćivanju dječje mašte.
Svaki čovjek samim svojim rođenjem posjeduje kreativni potencijal. Da bi se taj potencijal aktualizirao, potrebna su dva ključna faktora, a to su psihološka sigurnost (što podrazumijeva sigurnu okolinu, a to su prije svega roditelji koji prihvaćaju djetetovu bezuvjetnu vrijednost) i psihološka sloboda (koja podrazumijeva slobodu igranja, istraživanja, maštanja, što je sve prijeko potrebno kako bi djeca stekla samopouzdanje za samoistraživanje).
Znamo da je talent za likovno izražavanje samo jedan manji dio koji utječe na konačan ishod, a puno veći prostor zauzimaju upornost, dosljednost, sistematičnost, fokusiranost na ono što radimo, kao i stvaralačka fantazija, odnosno mašta, koja po definiciji podrazumijeva pronalaženje nečega novog u nekom području rada ili stvaranja, i to putem - izmišljanja.
Stoga ovdje predstavljam djevojčicu Lauru Bonetti koja ima sve gore navedene odlike, a ovo je njezina prva samostalna izložba komponiranih likovnih elemenata (točka, crta, oblik, boja, prostorni crtež) na drvenoj plohi u prostoru.
Laura se ovdje bavi estetizacijom drvenih plošnih oblika koji tek nakon likovne intervencije dobivaju prepoznatljive oblike: kućica u cvijeću, kuća pored mora, gradske kućice… Ono što je ovdje bitno jest aktivno umjetničko iskustvo i doživljaj za vrijeme likovnog rada. Laura nam također kroz svoju likovnu igru prezentira i svoj nesvjesni dio putem simbola – kuće. Kuća je simbol doma, sigurnog mjesta. Kuću ne predstavljaju samo puki zidovi, kuća je odraz naše svijesti, nutrine, o čemu je pisao čuveni psihoanalitičar C. G. Jung.
Svaki naslikani oblik predstavlja istraživanje vlastitih emocija. Nesvjesna je to potreba koja nas tjera na stvaranje, potreba koja je prirođena svakom ljudskom biću. Pitanje je samo koliko ćemo kroz život biti uporni, hrabri i dosljedni da ne odustanemo od najdubljih dijelova sebe. Laura Bonetti je djevojčica koja voli likovno istraživati, a pred njom je otvoren put koji će je sigurno odvesti tamo kamo bude željela stići, jer sve preduvjete za to već ima.
Vlasta Pastuović Aleksić, mag.lik.umj.