Marija Delić Suzak je tijekom svog intenzivnog stvaralaštva od 1980- ih do danas, ostvarila prepoznatljiv slikopis u kojem se isprepliću složene kompozicije i dekorativne strukture s jedne strane i opuštena i neobvezujuća pretapanja i preklapanja logike i apsurda u ikoni koja se doima razumljivom i suvislom. Na ovoj izložbi dominira žena kao lajmotiv. Žena, odnosno žene početni su materijal preobrazbama kojima umjetnica otkida dio njihove ženstvenosti, rasipajući ih i pretvarajući u opći simbol žudnje i pohote, kao i u univerzalne čovjekove težnje za nedokučivim. U konačnici to je uvijek (vječna) ljubav.