Milan Dedinac

Pjesničko stasanje Milana Dedinca bilo je u doba sukoba srpskih modernista i tradicionalista, u vremenu razbuktavanja ekspresionizma. Nadrealizam je Dedinac prepoznao kao svoj osobni, iskonski, buntovnički, moralni i životni stav – način života. Nadrealist po opredjeljenju ostao je čitav život, ali iz svog pjesništva nikad nije potpuno isključio zbilju, samo je mijenjao svoj odnos prema njoj. Zbilja mu je bila i izvor inspiracije, i mjesto zbivanja, i polazište u vizije ili filozofska promišljanja.
          Poezija Milana Dedinca u svome značenjskom sloju sadrži unutrašnju koherentnost. On svojom poezijom istražuje bîtak i čovjekov utjecaj na svijet što ga okružuje ili utjecaj svijeta na čovjeka-pjesnika te njegov angažman u tom svijetu. Svoje ranije stihove, čitave pjesme ili neke dijelove pjesama često je interpolirao u novu pjesmu ili poemu služeći se tehnikom kolaža preuzetim iz nadrealističkog slikarstva. Takvim postupkom nastala je i autobiografska pjesnička knjiga Od nemila do nedraga koju možemo smatrati pjesničkim romanom ili romanom o pjesništvu. U njoj je Dedinac čitavu svoju poeziju pretvorio u građu nove forme.
          U knjizi Od nemila do nedraga Dedinčev je zavičaj i prostor u kome je boravio izjednačen s čitavim svijetom, a njegova posebnost istaknuta je uporabom arhaičnih i kolokvijalnih leksema. Njegove su vizije najčešće noćne, karakteristika inače romantičkih pjesnika, međutim, Dedinac pomoću njih stvara kompleksno iskustvo, one su pogled u kaotičnu cjelinu suvremenog svijeta koji nije samo osuda tog svijeta. Dedinčev se svijet stvara pred čitateljima i izravno, i narativno, i konotativno sugestivnim korelativom-autobiografijom ili smireno kao filozofski promišljaj i o prirodnim, i o duhovnim zakonima života. / dr. sc. Dubravka Bouša