O čajnicima i ženama

Mihaela Gašpar, vješto i pripovjedački zavodljivo, razotrkiva sve ono što je obično tako znalački kamuflirano spuštenim roletama i navučenim zavjesama obiteljskih kuća i stanova, što se odvija u četiri zida iza kojih jedna od primarnih životnih zajednica, obitelj, postaje uzrokom frustracija, boli i propasti njezinih članova. (...)
Divljenja je vrijedno kako ova autorica uspijeva jednostavne priče ubaciti u motor umjetničke transformacije i od njih stvoriti divnu literaturu koja u sebi sadrži samu esenciju života, život sam, često ne onakav kakav bismo priželjkivali... (iz pogovora Jagne Pogačnik)