Oči širom otvorene

Leo Rostohar rođen je 09.05.1956. godine u Zagrebu. Nakon završene gimnazije upisuje Višu grafičku školu, a otvaranjem Grafičkog fakulteta i studija na njemu stječe naziv diplomiranog inžinjera grafičke tehnologije. Tijekom radnog vijeka do umirovljenja kao grafički dizajner dao je nebrojena grafička rješenja časopisa, naslovnih stranica, ambalaže i ostalog. Slikanjem se bavi još od osnovne škole, u tehnici tempere i tuša, a kasnije prelazi na uljane boje i platna. Ciklus pod naslovom“Oči širom otvorene”otpočinje daleke 1978. godine kada nastaje prva slika iz tog ciklusa - ”Sanjarenje“. Radovi su mu do sada objavljeni u dva časpisa “Artcover” za američko tržište te je u jednom od njih dobio i naslovnu stranicu. Ovo mu je prva samostalna izložba.
 

Oči širom otvorene - likovni jezik duše

 
Simbolika ciklusa slika pod nazivom Oči širom otvorene  Lea Rostohara, otkrivena u samom nazivu daje nam uvid u njegov stvaralački rad i ciklus nastao kroz posljednje tri godine. Gledajući slike sveobuhvatno one odaju dojam kao da izložba gleda u nas, a upravo je to umjetnik htio i postići repetitivnim motivom oka koje provlači kroz svoje radove.

Kao diplomirani inženjer grafičke tehnologije okušao se u svim domenama grafičkog dizajna kroz brojna vizualna rješenja, dizajniravši različite časopise, letke, omote, ambalaže, naslovne strane i dr.  Kroz studij i svoj posao stekao je neprocjenjivo iskustvo vizualnog razmišljanja i oblikovanja. Crtanje i slikanje oduvijek mu je bilo blisko i prisutno, ali tek mu se nedavno uspio u potpunosti posvetiti.

Tada je i iznjedrio ovaj ciklus slika davši mu simboličan naziv Oči širom otvorene. Skice koje su čučale na brojnim papirićima kao krokiji ili tek ideje koje nadograđuje kada primi kist, a koji ga najčešće odvede i u nekom drugom smjeru od početne zamisli. Idejne začetke za slike iz ovog ciklusa možemo naći još u 1978. godini u slici Sanjarenje. 

Njegova djela jakog su kolorita, zavodljivo privlače svojom snagom. Stvarajući slojeve i naslage boja preko dvodimenzionalne podloge, obojene plohe su te koje stvaraju kompoziciju jasno odvojenih linija. Prostor njegovih slika je neodređen. Bojom oblikuje i preoblikuje prostorno prikazivanje, bez težnje za perspektivom u klasičnom smislu. Mimezis je kod njega sveden na kolorističke predodžbe koje nam otvaraju pojedini motivi, koji se ponavljaju i provlače kroz radove: oko, dijelovi tijela, Sunce, životinje, mrtve prirode. Oni su ili reprezenti pojavnog svijeta ili pojedinih predmeta koji nam se čine poznatim, a umjetnik ostavlja nama da upisujemo i vlastite asocijacije.'