Paralelni svjetovi
"Modernizam u hrvatskom igranom filmu" pristupa raspravi o modernizmu u kinematografiji s mnogih strana: što je to uopće filmski modernizam? Zar nije film kao medij 20. stoljeća nužno moderan? Kako tumačiti filmske modernizme u općem toku povijesti moderne umjetnosti? Izvodi li filmska povijest samu sebe uvijek iznova ili se možemo odvažiti i ustvrditi da postoje dva temeljna tipa narativnoga filma – klasični i moderni? Da li je hrvatski film ikada bio moderan? Kad je to bio, koliko je bio moderan i na koje sve načine?
Što se zbiva kad se na stilistički zemljovid europskoga filmskog modernizma, u postojeće tipologije i klasifikacije, ucrtaju filmovi nastali u Hrvatskoj između sredine 1950-ih i početka 1980-ih, a što kad se jedna moguća tipologija modernizma u lokalnoj kinematografiji pokuša sravniti s globalnim stilističkim klasifikacijama? Što s činjenicom da hrvatski film u to vrijeme nije bio nacionalna kinematografija? Što s nepreglednom stilskom heterogenošću modernizma na filmu te koliko ga je i gdje u hrvatskim filmovima? Stoga i jest posrijedi nacrt tipologije, prividni pogled odozgo koji je proizašao iz cjeline pogledanoga filmskog korpusa.
Važan doprinos razumijevanju ključnih modaliteta stilske povijesti hrvatskog igranog filma, ova knjiga posebnu pozornost posvećuje tipološko-stilskim diferencijacijama sa stajališta najsuvremenijih svjetskih i domaćih razmatranja povijesnih poetika, pri čemu se u obzir uzimaju i ranija tumačenja hrvatskoga filmskog korpusa.
Posebno je važan i originalan doprinos u kritičkoj primjeni općih tipologija stilova i stilskih diferencijacija na reprezentativni korpus hrvatskog filma iz udarnog razdoblja modernizma 1960-ih i 70-ih, uz izvorne analitičke prinose, uočavanje stilskih aspekata autorskih opusa i pojedinih filmova koji bi bez tog tipološkog pristupa ostali nezapaženi. To se provodi interpretativno pronicljivo, osjetljivo i skrupulozno, vodeći računa o individualnosti djela i prigodno odlučujućem kontekstu.
Tip proučavanja kakav nudi ova knjiga zapravo je vrlo rijedak u domaćem kontekstu povjesničarskih studija, u kojem je disciplina kulturne povijesti gotovo posve zanemarena, pa je ova knjiga ključan doprinos kulturnoj povijesti filma, ali i Hrvatske.
(Hrvoje Turković)