Ptice u mom susjedstvu? Da, molim!

O pticama, našim prvim susjedima, predavanje će održati Vedran Lucić, dipl. ing. biologije.
Ljudi imaju različita mišljenja o pticama i različito postupaju prema njima. Neki se vesele svakom ptičjem cvrkutu i pomažu pticama stanaricama da prežive u hladnim zimskim danima. Drugi im pak ruše gnijezda, gađaju praćkama, tjeraju sa svojih balkona, iz svojih dvorišta. No, htjeli mi to priznati ili ne, ptice su naši susjedi. A sa susjedima se valja slagati. I, naravno, prije bilo kakvog mišljenja o njima dobro promisliti, baš kao što to ilustrira priča švicarskog pisca, filozofa i teologa Johanna Kaspara Lavatera.

Susjed

Jedan je čovjek izgubio sjekiru na koju je posebno bio naviknut. Odmah je posumnjao da mu je sjekiru ukrao susjedov sin. Pod tim je dojmom nekoliko dana pratio mladića i sve je više bivao uvjeren da mu je jedino on mogao ukrasti omiljenu sjekiru. Razmišljao je: “Njegov način hoda, izgled, govor, kretnje, upravo sve odaje da je on lopov. U to nema sumnje.”
No čisteći jednog dana blato u jarku ispred kuće, pronađe nestalu sjekiru. Baš tad ispred njegova dvorišta prođe susjedov sin, a čovjek pomisli: “Njegov način hoda, izgled, govor, kretnje, upravo sve odaje da je pošten i plemenit čovjek.”
Zar ovo nije jedna od onih situacija u kojima se nalazimo gotovo svaki dan?! Naša mišljenja o drugima.
Priznati da smo bili u zabludi, znak je da smo danas pametniji nego jučer.

Johann Kaspar Lavater