S obiju strana rampe
Knjiga teatroloških studija i eseja Borisa Senkera S obiju strana rampe sadrži 18 tekstova koji su najvećim dijelom prvi put bili prezentirani kao priopćenja na stručnim i znanstvenim skupovima u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Hvaru, Parizu i Grazu. Povezuje ih usredotočenost na hrvatsku dramsku književnost, kazalište i teatrologiju.
Rukopis je podijeljen u tri dijela, od kojih je prvi i najveći posvećen dramskim tekstovima, drugi kazalištu, treći teatrologiji.
Rukopis je podijeljen u tri dijela, od kojih je prvi i najveći posvećen dramskim tekstovima, drugi kazalištu, treći teatrologiji.
Boris Senker rođen je u Zagrebu 1947. Gimnaziju je pohađao u Puli, a komparativnu književnost i anglistiku studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1971. diplomirao te 1982. doktorirao obranivši disertaciju o kazališnom radu Milana Begovića.
Od 1971. do umirovljenja 2015. predavao je teatrološke kolegije na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1990. radi i kao vanjski urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, prvo Bibliografije kazališta (2004.) te Kazališnog leksikona (u izradi), a od 2018. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU.
U novinama, časopisima, enciklopedijama i leksikonima objavljuje recenzije, članke, eseje i studije, uglavnom o hrvatskom kazalištu i hrvatskoj dramskoj književnosti dvadesetog stoljeća. Od 1985. do 1991. i ponovno od 1995. do 2000. vodio je kazališnu kroniku u književnom časopisu Republika.
Objavio je knjige: Redateljsko kazalište (1977.), Sjene i odjeci (1984.), Kazališni čovjek Milan Begović (1985.), Begovićev scenski svijet (1987.), Pogled u kazalište (1990.), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996.), Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (1996.), Kazališne razmjene (2002.), Pozornici nasuprot (2003.), Bard u Italiji (2006.), Uvod u suvremenu teatrologiju I. (2010.), Teatrološki fragmenti (2011.), Uvod u suvremenu teatrologiju II. (2013.) i dvodijelnu Hrestomatiju novije hrvatske drame (2000.-2001.)
U koautorstvu s Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem, a posljednjih dvadesetak godina samostalno, napisao je više od trideset tekstova za kazalište.
Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2012. godine.
Od 1971. do umirovljenja 2015. predavao je teatrološke kolegije na Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1990. radi i kao vanjski urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, prvo Bibliografije kazališta (2004.) te Kazališnog leksikona (u izradi), a od 2018. voditelj je Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU.
U novinama, časopisima, enciklopedijama i leksikonima objavljuje recenzije, članke, eseje i studije, uglavnom o hrvatskom kazalištu i hrvatskoj dramskoj književnosti dvadesetog stoljeća. Od 1985. do 1991. i ponovno od 1995. do 2000. vodio je kazališnu kroniku u književnom časopisu Republika.
Objavio je knjige: Redateljsko kazalište (1977.), Sjene i odjeci (1984.), Kazališni čovjek Milan Begović (1985.), Begovićev scenski svijet (1987.), Pogled u kazalište (1990.), Zapisi iz zamračenog gledališta (1996.), Hrvatski dramatičari u svom kazalištu (1996.), Kazališne razmjene (2002.), Pozornici nasuprot (2003.), Bard u Italiji (2006.), Uvod u suvremenu teatrologiju I. (2010.), Teatrološki fragmenti (2011.), Uvod u suvremenu teatrologiju II. (2013.) i dvodijelnu Hrestomatiju novije hrvatske drame (2000.-2001.)
U koautorstvu s Ninom Škrabeom i Tahirom Mujičićem, a posljednjih dvadesetak godina samostalno, napisao je više od trideset tekstova za kazalište.
Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2012. godine.