Spremnici vremena

„Kante, bačve, spremnici; tvrdi materijali na kojima nježne minute, sati, dani, mjeseci i godine ispisuju svoje vizualne stihove. U pokušaju hvatanja tih zazornih refrena, krame iz koje curi boja vremena, realnog gradskog smeća, iščitala sam fotografski užitak na izbor: kao posmrtni vijenac jednog vremena koje je iscurilo poput boje koja više nema što „farbati“ i kao pobjednički vijenac jednog vremena koje je prošlo istovremeno se napunivši, poput ovih spremnika, nostalgijom.“  
Kraj epohe industrijskog svijeta naglasio je i mnoge druge, a među njima i kraj fotografije, slikarstva, estetike i filozofije. Važno je to reći odmah na početku kad je riječ o ciklusu fotografija Ane Šesto koje prikazuju odbačene bačve, ustvari industrijski materijal tipičan za isto takvo društvo, a kojeg je sama autorica nazvala ''Spremnici vremena''. Asocijativan naslov potkreplijen je isto takvim dekorativnim i umjetničkim fotografijama koje posjeduju živ kolorit i nesumnjivo originalan slikarski jezik. Magičnost post-industrijskog krajolika ovdje je izražena redukcijom  i minijaturom koje svjedoče o vremenskoj devoluciji zapostavljene i odbačene građe. U tom spletu između samih predmeta kao dokumentirana prostora i vremena, koje transformički djeluje na njihovo propadanje kao izrazit estetički pečat,  na ovim fotografijama prisutno je odstupanje od bilo kakve ekološke utopije. Istovremeno, one svojom jedinstvenom poetikom pokazuju tvrdu i realnu zbilju zapaženu i snimljenu u detalju.
Fotografije Ane Šesto snimljene su u tradiciji modernizma i pomalo vuku na zaboravljeni i sve rjeđi pop-art iako u sebi ne nose lepršavost ili pobunu kao brojni prethodni uzori. One nastoje redefinirati, uvjetno rečeno, ideju foto-istraživanja one zbilje svijeta koja nesumnjivo uz nas propada i nestaje, kako vidimo, u svojoj začudnoj ljepoti.
 
Moguće je da nam se učini kako zbog historijskoga vremena u kojem živimo i koje brzinom često pretječe samo sebe, učini nevažnim imaginacija o spremnicima vremena koji odbačeni čekaju na rubu gradilišta neke, možda i neželjene budućnosti. No imaginacija ipak ostaje važna, jer posjeduje slobodu koju vrijeme ne može zatomiti, kao što se ne može oduprijeti tome da se fotografski i umjetnički dokumentira.
 
„Spremnici vremena“ Ane Šesto jedinstvenom poetikom senzibiliziraju čovjekovu situaciju u prijelomu jedne epohe u kojoj se više nego ikad prije ističe prolaznost napretka i mnogih drugih ideala. U tom pogledu, njezine su fotografije i jedan ironičan potpis fotografa začuđenog situacijom ali spremnog da svoj doživljaj ovjekovječi i podijeli s drugima.