Stihotron - Davor Ivankovac

Projekt 18.05.2020. - 01.06.2020. Knjižnica Sesvete Stihotron
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
 
Osamdeseti predsjedatelj Republike stiha
od 18. svibnja do 1. lipnja 2020. godine
je suvremeni hrvatski pjesnik Davor Ivankovac.


Davor Ivankovac rođen je 1984. godine u Vinkovcima. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Vinkovcima, da bi diplomirao knjižničarstvo i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku.
Piše poeziju, prozu i književne kritike. U proteklih osam godina surađivao je s nizom domaćih, regionalnih i inozemnih časopisa i portala (Zarez, Quorum, Tema, Riječi, Poezija, Fantom slobode, Književna republika, Nova Istra, Artikulacije, Agon, Polja, Ulaznica, Međaj, Kritična masa, Proletter, Versopolis…), te je zastupljen u nizu antologija suvremene hrvatske poezije. Prevođen je na talijanski, engleski, francuski, njemački, rumunjski, grčki i slovenski jezik.
Dobitnik je osam književnih nagrada, među kojima su Nagrada Goran za mlade pjesnike 2012., Nagrada Kvirin za knjigu godine 2013., međunarodna Nagrada Lapis Histriae 2017. za kratku priču Ponedjeljak, Povelja Julije Benešić za književnu kritiku 2014. i dr.
Urednik je na Besplatnim elektroničkim knjigama.
Objavio je tri samostalne zbirke poezije: Rezanje magle (2012.), Freud na Facebooku (2013.) i Doba bršljana (2018.).
Živi u Nuštru, radi u Vukovaru. 


Izložbu možete vidjeti i u digitalnom obliku!


39
 
Sjedim u fotelji i uz zvuke violina
iz nosa vadim slijepljenu
mjesečevu prašinu
Pred zoru sam se vratio
i sad vas opet čekaju -
u nepreglednim rojevima u valovima
u monstruoznim najezdama
gomile fotona rafali fotona
Ponestaje im mraka sve je veći prostor
Ravnodušno strijeljaju svaki milimetar ljudi
Stradavaju nosovi i uši jagodice prstiju
Mene pak fotoni štede i obilaze –
živim u svjetlu vlastitoga srama
Nisu to ulice parkovi trgovi kafići
nepoznati prolaznici njihovo neznanje
Sjećanje je prostor tuge čija se punina širi prema
vječnosti –
I dok uz kavu zbijam novu šalu
nitko ne zna koji je moj zavičaj


Više o autoru:
https://gkr.hr/Magazin/Razgovori/Davor-Ivankovac-Poezija-je-krajnji-oblik-jasnoce-i-trezvenosti
http://www.pipschipsvideoclips.com/hr/astronauti/af/?postId=727
https://zivadosada.wordpress.com/davor-ivankovac/

 Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.