Stihotron - Jakša Fiamengo

Projekt 26.06.2018. - 10.07.2018. Knjižnica Sesvete Stihotron
Jakša Fiamengo rođen je 1946. godine u Komiži na otoku Visu. Od 1962. godine živi u Splitu gdje je završio klasičnu gimnaziju te uređuje časopis Vidik, piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike i scenarije. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine, od 2008., Hrvatskog društva skladatelja, a od svibnja 2014. redoviti je član HAZU-a. Do 2009. godine bio je novinar i urednik u dnevniku Slobodna Dalmacija te je već dugi niz godina urednik u Književnom krugu Split.
 Do sada mu je objavljeno četrdesetak knjiga poezije, pojedine pjesme su mu prevođene na više od petnaest svjetskih jezika. Niz pjesama je skladano i pjevano u izvedbi najistaknutijih imena hrvatske estrade te klapa, zborova i dječjih ansambala. Dokumentarni film I Palača rodi Grad po njegovu scenariju u režiji M. Mateljana dobitnik je osam međunarodnih nagrada (svečana praizvedba 1998. u Palači UNESCO-a u Parizu). Njegovu poeziju i druge tekstove za djecu dramatizirao je i režirao L. Vindakijević kao lutkarsku igru More iz ormara, dobitnicu nekoliko lutkarskih nagrada (praizvedba u listopadu 2010. u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu).
Njegovi su stihovi uklesani u kamene ploče na Pjaci Krista Kralja u Selcima na Braču te kraj eremitaže sv. Jere na Marjanu u Splitu. O Fiamengu je 2004. godine HRT snimila zapažen dokumentarni film „Čovik od riči“.


Objavio je:
Knjige pjesama i izbori i poezije:
  • Stepenište (Zajedno s M. Popadićem, 1966.)
  • More koje jesi (Split, 1968.)
  • Vjetar oko kuće (1975.)
  • Oteto iz tmine (Split, 1990.)
  • Kutija Gaja Utija (Solin, 1994.)
  • Dolazak u kruh (Zagreb, 1998.)
  • Ovjera beskraja (Zagreb, 2005.)
  • Sonetno petoknjižje ( sabrani soneti, Rijeka 2008.)
  • Domaće relikvije (Split, 2006.)
  • Rođenje zavičaja (Vinkovci, 2008.)
  • Svjetleća tijela (Zagreb, 2009.)
  • Tajna mjerenja (Zagreb, 2009.)
  • Jeka (Split, 2009.)
  • Treće zvono (Zagreb, 2009.)
  • Vrijeme s greškom (Zagreb, 2012.)
  • Hypnosovo ulje (Split 2012.)
  • Cvrkut  (2014.)
  • Pčela u jantaru (Split, 2016.)
 
Pjesničko-grafičke mape:
  • More u kamenu (sa slikarom Š. Martinisom, Komiža, 1992.)
  • Zaziv protiv zloduha ( sa djecom izbjeglicama iz Drniša i Vukovara, likovni mentor M. Kelava, Split 1994.)
  • Supplica contro lo spirito maligno ( talijansko izdanje Zaziva protiv zloduha, Lecce, 1994.)
  • Sakrament plovidbe (sa slikarom M. Trebotićem, Zagreb, 2003.)
  • Zatočeni (sa slikarom N. Skokandićem, Split, 2013.)
 
Knjige za djecu
  • Morsko i druga mora (Šibenik, 1998.)
  • Podne na trgu (Hvar, 2001.)
  • Kad sam bio odraslić (Šibenik, 2007.)
CD-autorski izbori skladanih/pjevanih pjesama:
  • Svjetiljka djetinjstva (Croatia records, Zagreb, 1995. i 2004.)
  • Karoca gre (Croatia records i Slobodna Dalmacija, Split, 2006.)
  • Kroz đardine, kroz pjacete (dvostruki CD, Glazbena mladež Split, 2007.)
  • Pisme o’ vrimena (CD, u okviru duplog autorskog CD-a K. Magdića, Aquarius Records,Zagreb 2008.)
  • Sve u svoje vrime (Artemija pjeva stihove Jakše Fiamenga, Dallas Records, Zagreb, 2010.)
 

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!


Nagrade i priznanja:
  • Nagrada grada Splita (1997.)
  • Godišnja nagrada grada Komiže 1997. te za životno djelo 2006.
  • Državna nagrada Vladimir Nazor (1998.)
  • Odlikovanje Ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića
  • Diskografska nagrada Porin (2000. i 2007.)
  • Nagrada Croatia Records-a Zlatne ptice
  • Nagrada Županije splitsko-dalmatinske (2005.)
  • Nagrada "Josip Sever" Jutra poezije u Zagrebu (2009.)
  • Nagrada Tin Ujević za pjesnički knjigu godine (Jeka, 2010.)
  • Nagrada Joško Kulušić za životno djelo u novinarstvu
  • Povelja i nagrada "Visoka žuta žita" za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti u Drenovcima (2012.)
  • Počasni građanin Općine Podstrana (2007.) i Općine Šolta (2014.)

SVJETLOST S GORNJEG KATA
 
Materi na putu
Sad je kuća pusta, tišina već pokri
Sve što bi prisutnost, toplina i govor;
Sad u njoj prebiva lavanda i lovor,
I složeno rublje, i zidovi mokri.
 
I uzalud podne zvoni, k stolu zove,
K danima bez lica, k licima bez ljudi!
Nema nas u kući, nitko nas ne budi
– Samo sol nagriza naše slabe snove.
 
Kad bi se bar moglo nekoga oslovit
Portrete na zidu, prevrnute čaše
I sjene što prašnih zrcala se plaše,
 
Što su vrapci kad je dan vjetrovit!
Kad bi se bar moglo vratiti štogod zlata,
Barem onu blagu svjetlost s gornjeg kata!
 
                                    Komiža, 17. siječnja 1996.
 
(Pedesetogodišnja pjesma)

Pogledaj još:

 Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba