Stihotron - Marija Lamot

Projekt 03.02.2020. - 17.02.2020. Knjižnica Sesvete Stihotron
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
 
Sedamdeset treća predsjedateljica Republike stiha
od 3. do 17. veljače 2020. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Marija Lamot.

Marija Lamot 
je rođena 22. prosinca 1959. u Krapini, gdje je završila osnovno i gimnazijsko školovanje, a filozofiju i sociologiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao profesorica u Gimnaziji u Krapini.
 
Objavila je sedam zbirki pjesama: Zrcala začuđena suncem 1993.,  Vrijeme radosti snijega 1998., Priprema za obiteljsku fotografiju 2001. Pjesme iz ove zbirke uvrštene su u antologiju „Off line – hrvatsko pjesništvo devedesetih“ (Quorum,5/6,Zagreb, 2001.).  Zbirka Mrazove sestrice objavljena je  2005.,  Neprestano stvarima mijenjam imena 2008., Mjesto gdje prestaje prostor 2012. i Zašivene riječi 2016.
U pripremi je zbirka Heideggerovi krajolici.
 
Poeziju objavljuje u časopisima Poezija, Riječi, Luč, Polja, te u emisijama 3. programa Hrvatskoga radija ( Poezija naglas, Šest minuta poezije u šest). Njene pjesme uvrštene su, među 70-tak suvremenih hrvatskih pjesnika, u  Panoramu der zeitgenössischen kroatischen Lyrik (Most/The Bridge, DHK, 2018.).
Piše prikaze pjesničkih zbirki suvremenih pjesnika. Filozofske stručne članke objavljuje u časopisu Metodički ogledi. Suautor je udžbenika Etika za 1. razred gimnazije, 2003.
 
Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog filozofskog društva.
 
Dobitnica je književne nagrade Vesna Parun za 2019. godinu.,
te odlikovana Redom Danice hrvatske s likom  Marka Marulića.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!  

Kad izlazim u svijet
 
Kad izađem u svijet, prvo moram pokazati tko sam…
Svako jutro ispisujem
jamstveni list da ću biti uspješna i bez glavobolje.
U dosje unosim sličnosti i
razlike svoje osobnosti od osobnosti drugih.
Tako se neprestano natječem sa samom sobom
u osvajanju sretnih dana.
 
Kad sam izašla u svijet, bila sam anđeo zamotan u ferband,
jedva preživjela taj trenutak.
Ruke su mi (bile) vezane korijenjem pupkovine,
a oči pune svježe tinte ispisanog naslijeđa.
Ptičji kljun ostao je u nosu, a krilo ispod pazuha.
 
Glava je od zemlje, kao i nožni palac.
Zbijena prašina i zemljina pljuvačka.
Tako su me zamislili u nekom snu.
 
Kad izlazim u svijet nepoznata među nepoznate
s kojima pišem knjigu povijesti…
Riječima, tankim presvlakama
oblikujem izrasline daha.
(Prozirnu staklenku uma).
 
U zajedničkom vremenu
susrećem (bliska) bića, rijetko prepoznajem…
Šutim, govorim-
ljubim se, razilazim.
 

(Mjesto gdje prestaje prostor, 2012.)

Više o autorici:
https://hrvatskodrustvopisaca.hr/index.php/hr/clanstvo/clan/marija-lamot
http://www.bozicabrkan.com/vesna-parun-marija-lamot-umjesto-kave-22-lipnja-2019/



 Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba!