Svitla nami triba

Izložbom recentnog opusa Milorada Sakača obuhvaćena je tematika i predstavljen je ciklus svjetionika. Na početku treba naglasiti da je na njegov slikarski rad i izričaj znatno utjecao, te mu je prvi uzor bio velikan i doajen hrvatskog slikarstva i avangarde Josip Vaništa, s čijim se radom i djelima upoznao tijekom studija arhitekture gdje mu je bio profesor.

Vaništin utjecaj vidi se u osobito ranim akvarelima Milorada Sakača, gdje s nekoliko poteza prikazuje suštinu i ono onostrano unutar egzistencije slike. Iščitava se i u suptilnosti i profinjenosti boja, kompozicija i kadrova, gdje nam daje sublimne strukture morskih krajolika, svjetionika, gradskih vizura, riba i dr.
Pokazuje izraziti talent  gdje i svoju svakodnevicu, vješto pretače u likovni izraz.
Oprobao se u svim tehnikama i motivima, a najveća inspiracija su mu more i morski motivi i pejzaži te mjesta na kojima se zatekne, ribe, galebovi, ponistre, barke, dijelovi primorske arhitekture i dr.
 
Na ovoj izložbi prikazujemo samo jedan isječak bogatog opusa tema, motiva i tehnika kojima gospodin Sakač suvereno vlada, dok ostali bogati dio opusa ostavljamo za neke iduće izložbe i prikaze.
 
Kroz tematiziranje samo jednog ciklusa, a to su svjetionici možemo sagledati njegov umjetnički razvojni put. Odlučili smo za ovo prvo veće i sustavnije prikazivanje radova gospodina Sakača prikazati samo jedan motiv upravo zato što se kroz svjetionike najbolje vidi kako se on kao umjetnik razvija i širi svoju paletu, te eksperimentira s tehnikama.
 
Ovaj ciklus pokazuje njegova stremljenja gdje nije važan motiv, to su pretežno izmišljeni arhitektonski objekti- svjetionici -ne samo jadranskog već i sjevernih mora koji „prividno“ zauzimaju glavno mjesto slike, a zapravo je glavni akter atmosfera te struktura materije iza koje stoji umjetnikovo promišljanje kompozicije strukture i boje.
 
Njegovi su raniji radovi vrlo nježni suptilni akvareli, gdje sama tehnika dopušta vrlo lazurne i transparentne tonalitete i gradacije boje, tako da je linija razgraničenja vrlo labava od figurativnog do apstraktnog, što je  osobito vidljivo u pojedinim stapanjima i prelijevanjima boja na Sakačevim slikama.
 
Vrlo često koristi tuš kao liniju i okosnicu te daje podlogu vrlo rafiniranim i laganim crtežima koje dograđuje kasnije upuštajući se u tonska oblikovanja.
 
U gradaciji intenziteta boje i linije, osjeća se Vaniština sklonost k reduciranju motiva i dokidanju odslika stvarnosti. Vaništa je otišao putem avangarde i apstrakcije dok je Sakač zadržao sliku stvarnosti i atmosfere, uz naglašen slikarski jezik lirskog meditativnog nadahnuća.
 
Kada prelazi na akril njegove su razigranije igre s varijacijama svijetla i kolora, a sliku dinamizira bogatim nanosima materije u rasponu od lazurnog do pastoznog.
U tim slikama slikarska zbilja svjetionika postoji kao vizualna reprezentacija stvarnog svijeta. Akril je
zahtjevna i likovno slojevita tehnika, koja mu daje brojne mogućnosti u korištenju likovnih struktura, a paleta mu postaje koloristički svježija, te poseže za izrazito naglašenim tonovima.
U početnim iskoracima u akvarel  potezi kista su mu snažni i odlučni a njegova gesta je britka i sigurna. U te vrlo realne prikaze svjetionika kasnije uvodi  eksperiment kombinirajući kolaž, pastel, tintu i kredu.
 
U zadnjem dijelu ciklusa dogodilo ne očekivano ili čak očekivano - a to je dekomponiranje slike,. Arhitekturu razlaže na fasete debelih namaza boje. Ispod površine još je vidljiv motiv ili viri samo završni ljubičasti namaz koji nam otkriva da je riječ o svjetioniku, a u zadnjoj slici u nizu ove izložbe koristi načelo razlaganja slike na elemente ili apstrakcije, minimalizma pa i koncepta.
 
Milo Sakač arhitekta i umjetnik, rođen 16.08.1963. u Međimurju.
Srednju građevinsku školu završio sam u Mariboru, a nakon nje upisao Arhitektonski fakultet u Zagrebu na kojem sam diplomirao 1988.
Moja sklonost prema crtanju, odnosno slikanju, primjetna je od najranije mladosti. Tijekom studija sam kroz četiri semestra imao priliku upoznati našeg velikana i mog velikog uzora Josipa Vaništu koji je ostavio velik trag u mom slikarskom izražaju. Svi koji su upoznati sa njegovim radom, lako će to prepoznati.
Krajem ’88 godine održao sam prvu samostalnu izložbu u galeriji ‘Kavran’ u Čakovcu. Sredinom ’90-ih vratio sam se u Zagreb gdje živim i danas, sa suprugom Ivom, s kojom imam prekrasnu kćer Tiu.
Od 2004.-2007. sudjelovao sam na prekrasnoj slikarskoj kolonji Pihači u Stubičkim Toplicama u organizaciji divnog Davorina Batinića, koji nažalost više nije s nama. Slikam stalno, vrlo intenzivno u zadnje vrijeme i to u tehnici aquarelle i acryl. 
 
Više radova možete vidjeti na facebook stranici.