Trešnjevački ulični svirači

Stidljivo poput proljetnica ljudi su nakon popuštanja epidemioloških mjera izišli na ulice. Neki kako bi prošetali, udahnuli svježeg zraka, obavili dugo odgađanu kupnju, ugrijali se na suncu, susreli drage ljude...
 

Drugi kako bi glazbom raspršili nakupljenu tjeskobu i u sebi i u prolaznicima, nenametljivo i pomalo samozatajno, baš kako je to učinio trešnjevački ulični svirač, koji nam nije rekao svoje ime, no koji je Trešnjevčanima poznat i omiljen. Rekao nam je tek da je pripadnik romske nacionalne manjine, Zagrepčanin, i to Trešnjevčanin i da glazbu od najranijeg djetinjstva živi punim plućima.

I uistinu, glazba koja se začula na još uvijek pomalo pustom Gagarinovu putu bila je bremenita ushitom i nadom u skoru pobjedu nad nevidljivim neprijateljem.