Zima 2019.

Dragi naši, ako ste mislili da su vas vaši Biblići zaboravili u svojim preporukama – e pa nismo. Samo smo malo "hibernirali" ove zime, koja tek sada, po svršetku blagdana pokazuje svoju pravu ćud.
 
Protekli mjeseci u znaku su, izrazito zanimljivih naslova. Uvijek vodeći računa o ukusu naših korisnika, odlučio sam se izdvojiti sljedeće. Stoga, preporučujem toplu dekicu, stolić sa zdjelom suha voća i šalicom toplog čaja...
 
Prvi su na redu naši najdraži najmlađi. Njima, ali i onima mrvicu malo "starijima" mladim prijateljima, od srca preporučujem sljedeće.
 
Jeste li se ikada upitali što se događa sa stvarima koje svakodnevno gubimo? Autor Zoran Maljković u maštovito ilustriranoj slikovnici "Ured za izgubljene stvari" nudi odgovor na to pitanje. Ključevi, naočale, bakine čizmice ..... sve to završava na jednom posebnom mjestu, a na vama je da otkrijete kakve sve tajne ono krije.
 
U izrazito duhovitom i smiješnom romanu namijenjenom osnovnoškolcima, "Moj tata razbijač" , Phil Earle predstavlja nam simpatičnog dječaka Jakea i njegovog osebujnog tatu koji preko tjedna ruši zgrade, a vikendom upražnjava neobičan hobi – postaje heroj u hrvačkom ringu. Jedini problem je što tu svoju strast želi zadržati u tajnosti. Što se događa kad sin obeća ocu da će čuvati njegovu tajnu, a istodobno želi da mu tata postane zvijezda?
 
Međutim, nisu svi na ovome svijetu junaci i "hrabrice". Primjerice, kad se radi o vučiću u slikovnici "Vuk koji se bojao vlastite sjene", Orianne Lallemand, on se boji baš svega, pa i vlastite sjene. Na vama je da otkrijete kako će se ipak osloboditi svih tih silnih strahova.
 
Slikovnicu "Patka, Smrt i tulipan", Wolfa Erlbrucha, možemo nazvati problemskom jer na jednostavan i senzibilan način djeci približava temu smrti i umiranja kao sastavnog dijela života. Sve je dočarano kroz prijateljstvo tajanstvenog neznanca i jedne patkice. A koja je uloga tulipana u cijeloj priči – to dokučite sami.
 
I da završimo s dječjim preporukama u edukativnom tonu, kako i priliči, s obzirom da su školski praznici već dobrano iza nas. Riječ je o sjajnoj mini-enciklopediji "Evo nas tu smo: bilješke o životu na planeti zemlji", Olivera Jeffersa, namijenjenoj zapravo svima koji žele saznati tko smo zapravo mi "Zemaljci" i koje su tajne preživljavanja na ovoj čudesnoj loptici od planete, te kako je sačuvati za budućnost.
 
Toliko sam se zanio svim ovim predivno napisanim i lijepo ilustriranim knjigama i slikovnicama, da umalo zaboravih na našu nešto "zreliju mladu publiku". Ali - ne, ne... I za naše iskusne i prekaljene knjigoljupce predlažem nekoliko istinskih literarnih dragulja.
 
Prije svih, htio bih istaknuti novi roman našeg starog znanca Paola Cognettija, čije vam je djelo "Sofija se uvijek odijeva u crno"već dobro poznato. Ovaj put riječ je o romanu "Osam planina", posebno primjerenom ovom godišnjem dobu jer se radnja uglavnom odvija na snijegom ovjenčanim planinskim padinama. Prava je to lirska rapsodija o odrastanju, snazi prijateljstva, prožimanju čovjeka i prirode te odnosu između očeva i sinova.
 
Na redu je nešto posve drukčije -  intimno, bolno, no formalno savršeno dotjerano djelo Juliana Barnesa, jednog od najvećih stilista suvremene engleske književnosti. Kroz priču o odnosu udate žene i mladića jednog ljeta, šezdesetih godina prošloga stoljeća, pisac u romanu "Jedina priča preispituje, kao i u svojim prethodnim djelima kao što su "Stol od četrunovine" ili pak "Osjećaj kraja", krucijalna pitanja ljudske egzistencije – patnju i bol gubitka, kao i činjenicu da nam prva ljubav zauvijek obilježi život.
 
Na Barnesovu refleksivnost savršeno se nadovezuje roman "Cvijeće", Alfonsa Cruza, čije su glavne teme pamćenje, ljubav, gubitak, te pokušaj prizivanja zaboravljenog. Glavni lik, gospodin Ulme, nakon pretrpljenog moždanog udara, gubi emocionalnu memoriju. Sjeća se latinskih naziva biljaka i bankovnog pina, no ne pamti prvi poljubac ni prijatelje iz djetinjstva. Djelo je dubinsko promišljanje o prolaznosti, ali ujedno i ozbiljna kritika svijeta, čija beskrupulozna okrutnost zatire ono neprocjenjivo – toplinu ljudskih odnosa.
 
I austrijska spisateljica, Eva Menasse, nastavlja s egzistencijalnim pitanjima. U romanu "Vremenski kristali", koji u trinaest poglavlja prati život protagonistice Xane Molin, nameću nam se pitanja – tko smo zapravo i što nas definira kao osobe – emocije, društveni kontakti ili profesionalna postignuća? Kroz svakodnevne situacije propituje se identitet žene na razmeđu stvarnosti i mita. Na višoj razini, djelo je kritika modernog društva u njegovoj površnosti i ispraznosti.
 
Listu preporuka odlučio sam završiti prekrasnom lirskom pričom Sofije Andruhovič, simboličnog naslova "Felix Austria". Radnja je smještena u Stanislaviv (danas Ivano-Frankivsk na zapadu Ukrajine), na prijelazu iz 19. u 20. stoljeću. U tom prostornom i vremenskom miljeu pratimo sagu o dvije žene – siromašnoj Stefaniji i Adeli, bogatoj doktorskoj kćeri. Prikaz je to jednog kompleksnog prijateljstva, ali i studija društveno-političkih odnosa unutar Austro-Ugarske.
 
Za kraj još samo jedna važna informacija. S radošću obavještavamo sve članove da Bibliobus osniva zbirku knjižne građe na engleskom jeziku. Krenuli smo s vječno popularnim klasicima kao što su Henry James ili Virginia Woolf. No zastupljeni su i suvremeni autori, poput Margaret Atwood, čija je "Sluškinjina priča" doživjela iznimno popularnu i kvalitetnu televizijsku ekranizaciju.
 
Eto, toliko od nas za sada. Naravno, radujemo se svim našim susretima, komentarima i kritikama koji su smjernica nama knjižničarima da vam pružimo još kvalitetniju uslugu.
 
Do proljeća, srdačan pozdrav svima!