Dolazi Gospa u plaštu od snijega čista

sa cvijetom osmijeha na usnama svojim,

za ruku vodi Malenog Krista

i dariva nebo zjenama mojim.

Maleni Isus s aureolom od mjesečeve svile

igra se smjerno s ružama od snijega,

u tami se bude ponoćne idile,

a glasovi frula silaze s brijega.

Bez misli i riječi tuče moje bilo,

moja je duša velika zvijezda,

u koju je sunce sve zlato slilo,

u kojoj sva mlada pjevaju gnijezda...

Duša mi je laka ko pahulja snježna,

(njezini ati u beskrajnost jezde).

O reći ću im samo, prepun straha nježna,

da ostanu duže od posljednje zvijezde...

                                           Jeronim Korner