MOJ RAZGOVOR S PRIRODOM

Meka, zelena trava izniknula iz plodne, kišom natopljene i suncem obasjane zemlje. U njoj se skupili cvjetovi, stidljivo pružajući glave prema toplim sunčevim zrakama. Sunce ih miluje i oni pod tim nježnim dodirom dižu šarene glavice uspravno i vedro. Leptiri oblijeću oko njih i šaptom pričaju što su sve vidjeli dok su letjeli prostranim zelenim livadama i prolistalim bujnim šumama.
Trčim razdragana livadom, vjetar mi mrsi kosu i miluje lice, a ja se trudim bolje čuti taj šapat. Leptiri mi govore o šarenim cvjetovima, cvijeće šapuće o vedrom nebu i paperjastim oblacima koji plove iznad njihovih glava poput malenih bijelih čamčića. Trava šušti o vrijednim bubicama, ptice pjevaju o bistrim potocima koji se pjene i žure pjevajući prema grmećim rijekama. Srna bojažljivo provirila iz šume, gosti se mladom sočnom travom s livade. Odnekud dojure razigrani zečevi, par vjeverica skakuće radosno u ljubavnoj igri.
Jutros je tužan maslačak vjetar mu noćas ukrao raskošnu haljinu.
Vjetar dodiruje bijele latice tratinčica koje okružuju cvjetno sunce u svom središtu. "Proljeće, sretna sam što si ponovno ovdje!", radosno uzvikujem.

Ana Rajačić, 7b
OŠ Vjenceslava Novaka

PROLJEĆE BUDI U MENI

Tek koji metar iza moje kuće počinje šuma. Volim tu šumu u sva godišnja doba. U ljeti kad se zeleni, u jesen kad mi lišće šušti pod nogama, zimi kad je prekrivena bijelim plaštom, ali mi je najljepša u proljeće kada se budi. Prvo se osipa visibabama i šafranima, a kad oni nestanu dolaze šumarice i zelene se pupoljci na drveću.
Jao što se u proljeće šuma budi, budi se nešto i u meni. Zrake sunca su svakim danom sve toplije i griju moje srce. Mirisni cvjetovi, zeleni pupoljci, cvrkut ptica... izmami mi osmjeh na lice. Volim sjediti na terasi i slušati cvrkut ptica. Nekad mi zvuči kao razgovor, a nekad kao ljubavna pjesma. Ljubav, ah ljubav! Ona te ni u proljeće ne može zaobići. Kriomice se ušulja u tvoje srce i misli sve dok ne shvatiš da te potpuno obuzela. Onda su zrake sunca još toplije, cvijeće još mirisnije, livade još zelenije, cvrkut ptica još zanosniji.
Krasno je proljeće u šumi i u meni. Samo da ne dođu oblaci...

Elena Fluka. 7.b
OŠ Čućerje