ZEMLJA NE PRIPADA ČOVJEKU, ČOVJEK PRIPADA ZEMLJI
(urota "supreme" bića)
ZEMLJA: (dolazi i pipajući po mraku, sjeda) Na zdravlje.
ZRAK: Hvala. A tko je to?
ZEMLJA: Zemlja.
ZRAK: Aaaaa, bok! Imaš li maramicu?
VODA: (cijelo vrijeme sjedi na krivom mjestu i to tek sada shvati) Joj ljudi gdje ste, krivo sam sjela. (pronalazi ih i sjeda) Aha, tu ste. Imam ja maramicu, malo je mokra al’ ipak...
ZRAK: Dobra je. A tko je to?
VODA: Voda.
ZEMLJA: (gleda na svoj nepostojeći sat) Gdje je Vatra, već kasni.
VATRA: (približava im se ponosno) Tu sam, ne boj se.
(sjeda, sada zajedno čine polukrug)
ZRAK: Šmrc, šmrc, jesi li donijela?
VATRA: Nisam, slinavi!
VODA: Daj se ne rugaj!
ZEMLJA: (diže ruku u znak da se stišaju) Ovi nam ljudi stalno rade o glavi, (diže se) mene non-stop ruju, zakopavaju smeće u mene, a evo kakvog li iznenađenja, u rano jutro pao je mrak. (sjeda) Znate li zašto?
ZRAK: (dok Zemlja priča, on odsutno klima glavom i šmrca, a onda se trgne) Ja znam! (tužno) Zbog ozona, šmrc, sve su zagadili, izokrenuli, jedva se diše, (kašljuca) oh, loše mi je... (drži se za trbuh, Zemlja ga suosjećajno lupka po leđima.)
VODA: Slažem se. (pogledava ih) Ja više nemam ni morske salate, (promeškolji se) a znate i sami u kakvim... u kako neugodnim uvjetima ona može preživjeti...
VATRA: (diže se) Ma zapalit’ ću ih sve, neće ni jedan ostat’, ja ću...
ZRAK: (pred plačem) Šmrc-2x, pa daj se smiri. (više za sebe) ...ovo liči na katastrofu...
ZEMLJA: (ustaje pokraj Vatre) Neću im više dati da u mene sade te neke kemikalije i ostale gluposti, još ću im...
VODA: (prekida je) Aha, vidim na što ciljaš...
ZEMLJA: ...malo ‘zapapriti’ plodove...
VODA: ...vode ću im davati na kapaljku...
VATRA: (zbunjeno) Oprostite što prekidam vašu zanesenost, (uvrijeđe-no i ljutito) NO MOŽE LI MI NETKO OBJASNITI O ČEMU JE RIJEČI!!??
ZRAK: I meni. Šmrc 2x.
ZEMLJA: Kako ne razumjete? Prekinut’ ćemo, donekle, veze s ljudskim rodom, pokazat’ ćemo im svoje oštre zube, a kada ih dobro pogledaju, nasmijat’ ćemo se slatko...
VATRA: Još uvijek ništa ne razumijem. Čekaj, ja se moram gasiti...
VODA: ... i to kada njima bude najpotrebnija toplina. Jednostavno, zar ne?
ZRAK: (svi ga gledaju očekujući njegov odgovor). Mislite da ću ja nešto poduzeti? Pa... (dok govori, kašljuca ili šmrca) skroz sam u komi. Već dva dana mirujem i dajem samo minimalu kisika.Vi bi da im i to uskratim? Nemojte zaboraviti da i vama treba kisik i... AJME ŠTO ME BOLI!!!! Joj... (previja se)
ZEMLJA: Gdje te boli?
VODA: Što je bilo?
VATRA: Makni se.(hvata ga u ruke pažljivo, da ga ne opeče) Izgubio je na težini, bio je lagan kao perce, sad nije ni toliko.
ZEMLJA: (stavlja mu ruku na čelo) Najgore tek dolazi, sada se samo onesvijestio. Stavi ga u moj krevet ... da, da, tamo. Pazi, zapalila si listić...
VODA: Ja ću to srediti... (lupa rukom pokraj mjesta gdje stoji Vatra)
VATRA: Sorry, nisam namjerno.
ZEMLJA: (odsutno) Znam, znam...no moramo nastaviti i plan provesti u djelo.
VODA: Otkad postojimo brinemo se za ljude, dajemo im sve što im je potrebno za život, a vidite i sami kako nam to vraćaju.
VATRA: Moraju shvatiti da su pogriješili prije nego što bude prekasno...
VODA: Da. Ozon će uskoro potpuno nestati...
ZEMLJA: ...a za njim i sva ova nedužna Božja stvorenja.
VATRA: I na kraju će sve biti prekriveno kraterima, vulkanima i ostalom mojom rodbinom, koliko ih samo dugo nisam vidjela...
VODA: (diže se) Vrijeme nam bježi, krenimo.
ZEMLJA: Da, krenimo...
Iskra Jirsak, 8.a
OŠ Granešina
