Drage čitateljice!
Dragi čitatelji!
Dragi mladi suradnici! 
Nakon dugog, nekome suhog, nekome
mokrog, ali svakako svima osunčanog ljeta, valjalo je opet u klupe sjesti.
Zasukati rukave i u novi redni broj razreda uskočiti. Tko je imao sreće
blago njemu, a tko nije, jao njemu. Valjalo je, dakle, ispočetka s profesorima
novi sporazum potpisati. I dogovor je pao. Koliko ti meni, toliko ja tebi.
A godina je duga, iskušenja puna ! ! !
Zato kod nas, u knjižnici našoj,
dogovori druge razine vrijede.
Jesen se u našoj knjižnici poput
kraljice držala i krunom vaših plodova dičila. Proslavili smo izlazak
prvog broja Dubravamixa onako kako joj i dolikuje. Kraljevski.
Potom se zima probila brzo,
snažno i frkovito. Studen se natjecala s ocjenama tko će jači, hladniji,
iznenadniji, šokovitiji biti.
Dok su se vani djeca grudala i uživala u snijegu, mi smo se poput starih
Rimljana kitili laticama cvjetova vaše mašte koje su nas obilno zasipale.
Zima, hladna vani a bogata blagdanima
koji su nam grijali dušu i unosili posebno svjetlo u srca. U našoj knjižnici
bilo je lijepo i veselo. Toplo od latica vaše marljivosti, nadahnuća.
Iskričavo od talenata budućih zvijezda. Zdušno smo se pripremali: pravili
nakit, kaširali likove iz priča, ukrašavali panoe, oslikavali prozore,
izmaštali čestitke i darivali priredbu «Božićne iskrice».
Vama, drage čitateljice, dragi
čitatelji, dragi mladi suradnici želimo od srca sve najbolje tijekom cijele
ove nove godine. Radost Božića neka nikad ne presahne.
Proslavili smo dostojno i Valentinovo.
Još jedna predstava u kojoj su djeca plesala, glumila, recitirala, pjevala.
Priklonili smo se toj modi istom
zadnjih godina, ali kad razmislim, nikad nije loše odvojiti dan za zaljubljene.
Iako su zaljubljeni šašavi i misli se da od njih nikakve koristi (uglavnom),
ipak, osmjesi na njihovim licima poklanjaju i nama življi treptaj.
Nemojte čekati! Dolaze nova
godišnja doba, novi brojevi Dubravamixa, otvaraju se nova vremena. Tko
zna?! Možda baš novo vrijeme čeka na vas.
Vaš Dubravamix