Pejsaži

Miroslav Ozmec rođen je u Zagrebu 4.12.1951. godine. Ovo je njegova prva samostalna izložba i za nju je odabrao svoj kvart (Zapruđe) u kojem sada živi i slika.
Slikanjem se počeo baviti još u  ranom djetinjstvu sjedeći u invalidskim kolicima. Već u osnovnoj školi, učitelj i profesorica likovnoga, akdemska slikarica Vera Fischer prepoznali su njegov talent i postaje član likovne grupe. Otac ga, protivno njegovoj želji da upiše Školu primijenjene umjetnosti, upisuje u Tehničku školu. No ljubav prema slikarstvu i umjetnosti postaje strast i njegov tajni svijet. Svakodnevno, velik dio vremena provodi po zagrebačkim galerijama. Roden dolazi po prvi puta u Zagreb i čaran njegovim radom danima sjedi u Umjetničkom paviljonu promatrajući i crtajući njegove kipove. Upozaje se s Jermanom i zagrebačkom suvremenim trendovima, upoznaje slikare i kipare, između ostalih, Z. Tišljara, L.Pintarića, Lackovića, pa mu svijet i umijeće slikanja postaju još bliži. Slika kao samouk, proučavajući  i nabavljajući knjige novcem zarađenim od prodanih crteža tijekom ljeta u Zadru na Kalelargi. Kada se 1972. zaposlio, zapostavlja slikanje i počinje njegova bogata karijera grafičkog dizajnera, ilustratora i fotografa u mnogim značajnim i velikim poduzećima tadašnje države, a kasnije i u značajnim novim hrvatskim, dobiva prve poslove grafičkog dizajnera. Tako je u niz velikih poduzeća ostavio trag, svoj grafički i fotografski izričaj. Bavio se još i marketingom, objavio niz marketinških tekstova u značajnim publikacijama i valja istaknuti njegov doprinos razvoju svijesti o važnosti marketinga. Duže vrijeme, nakon odlaska u invalidsku mirovinu potpuno se predaje  slikarstvu, koje postaje njegov novi život. Slike raskošnog kolorita odraz su njegove osebujne prirode. Čest mu je motiv svjetionik, a ovu svoju prvu samostalnu izložbu posvećuje majci, koja je uvijek bila njegova duhovna potpora, njegov svjetionik.