SLOBODNA

 
 
Dakle: ključ je u riječima koje valja ispisati tako da se nadopunjuju, da u okomitom  i vodoravnom nizu ulaze jedna u drugu i jedna iz druge proizlaze. U osnovi slaganja je slučaj, no zauzdan igrom scrabble koju zajedno igramo iako se ne poznajemo. Povezuje nas ploča i torba sa slovima koja putuje od jednog do drugog. U tom osobitom višeboju stišanom na dvije discipline stvaramo sliku od slova koju potom pretvaramo u misli, pretačemo u tekst. Mijenjamo medij, kao mladenka opravu nakon ponoći. 
To je iskra koja je pokrenula Sašu:  balansiranje između likovnosti i jezika,  bježanje slike u priču i natrag.  Igra u igri.
 Slova s kojima igramo, Saša je napravila od raku-gline. Gruba su pod prstima i teška u ruci. Kao male skulpture. Slova – predmeti izmiču jednoobraznosti.  Svako je udareno na svoju stranu, ovdje prignječeno, ondje se razmeće pravilnošću. U kombinaciji ih nastanjuju priče kao bistro jezero sićušni organizmi. Jednako su (ne)vidljive i jednako se umnožavaju. Ova je zbirka samo mogućnost.  Čitatelj bi mogao slagati ostale. Njezina  ludička nota proizišla iz igre ujedno je i poziv na igru. Zaraza.
Istrošila sam riječi. Mogla bih ispočetka.
 
 (iz Irena Bekić, Pogovor)