Morana Marija Vulić | Svijet bez boje

Izložba 02.01.2019. - 31.01.2019. Gradska knjižnica Ante Kovačića Zaprešić
Morana Marija Vulić rođena je u Zagrebu 1999. godine. Od rođenja živi u Zaprešiću gdje je završila i Osnovnu školu Ljudevita Gaja. 2014. godine upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. 2015. godine izravno je upisala Grafički odjel i počela se intenzivnije posvećivati ilustracijama, stripovima, kiparstvu te naposljetku i animaciji. 2018. godine uspješno je završila srednjoškolsko obrazovanje i stekla zvanje grafički dizajner te od iste godine pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje studira na Odjelu za animaciju i nove medije.
Godine 2012. na natjecanju ''Moja prva knjiga'' osvojila je drugu nagradu sa slikovnicom ''Priča o psu''. Sudjelovala je na ''Međunarodnoj izložbi minijatura'' u Zaprešiću 2016. godine s radom ''Art in making''. U listopadu iste godine dio njezinih radova izložen je u sklopu izložbe ''Veliki rat, zaboravljeni rat'' u galeriji ''Zvonimir'' u Zagrebu te u svibnju u okviru ''Kliofesta 2018.'' u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Sudjelovala je na likovnom natjecanju ''LIK 2017.'' na temu ''Mediteran'' u Zadru. U veljači 2017. godine jedan joj je rad izložen na izložbi ''Maskenbal'' u galeriji ''Mir junaka'' na Trsatu. Prve nagrade osvojila je u srpnju 2017. u sklopu ''25 godina Plavog svijeta'' u Velom Lošinju te u prosincu 2017. za plakat ''Škola bez droge - grad bez droge''. 
Od 2013. bavi se crtanjem i prodavanjem fotorealističnih portreta i pejzaža u raznim tehnikama, a od 2017.  izučava i izrađuje 2D animacije. Iza sebe ima kratki petminutni crtani film te mnoge druge kratke animacije. 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Prvo što nam upada u oči pri susretu s crtežima Morane Vulić njezina je zavidna zanatska vještina i očita predanost radu. Iako crteži koji nastaju prema fotografskom predlošku obično izgledaju impozantno i atraktivno, oni ponekad nisu najbolji pokazatelj nečijih crtačkih sposobnosti. Fotografija nam često servira napola obavljen posao, a autoru preostaje gotovo mehaničko translatiranje viđenog  u medij crteža. To nije slučaj kod Morane, koja se jednako uspješno suočava sa živim modelom i mrtvom prirodom, te s lakoćom stvara impozantne crtačke studije promatrajući svijet oko sebe.
U Moraninim radovima nailazimo na njoj bliske i drage članove obitelji, ali i javne osobe iz pop-kulture koje su joj u ovom periodu života važne. Autorica se izabrane motive trudi prikazati tako da ne propušta nacrtati svaki, pa i najmanji detalj. Crteži su monokromni, ali tretirani pomalo slikarski, s velikim rasponom tonova, a linija se rijetko pojavljuje. Morana kombinira olovke raznih tvrdoća s ostalim crtačkim tehnikama kako bi postigla željene efekte, koji prizor čine dorađenim i ujednačenim. Nisam siguran postoji li kod nje strah od propuštanja prilike da se prikaže sve ili se ipak radi o neizmjernoj ljubavi i radosti iscrtavanja. Ako je crtanje za nju bitka sa zadacima koje si zadaje, tada ona iz nje izlazi kao pobjednica, a ako je ipak igra, onda se ona neizmjerno zabavlja olovkama, uživajući u iscrtavanju mnogobrojnih detalja u svojim radovima. Nadam se da će u svom budućem stvaralačkom radu Morana ostati predana kao i do sada, bez obzira na tehniku ili stil koji odabere.

                                                                                                                                                                                         Tomislav Tomić