Ana Hušman: Biblioteka 0 Općenito

Daje se na znanje:
Izgrađeni okoliš uglavnom je plod muške bjelačke subjektivnosti. Nije ni objektivan ni sveobuhvatno ljudski. Feminizam znači da smo u cijelosti shvatile tu neprikladnost okoliša i da razmišljamo i djelujemo na temelju tog shvaćanja.
Jedan od najvažnijih zadataka ženskog pokreta jest razotkriti čitavo značenje naših iskustava i u tom smislu iznova tumačiti i preustrojiti izgrađeni okoliš. Stvarat ćemo okoliš koji u potpunosti podupire i uljepšava život tek kad naše društvo počne vrednovati one vidove ljudskog iskustva koji su obezvrijeđeni zbog ugnjetavanja žena, i moramo surađivati kako bismo to ostvarile.
To su feministički interesi s kritičkim dimenzijama koje su i društvene i prostorne. Oni zahtijevaju feministički aktivizam, kao i arhitektonsku stručnost da se osigura rješenje.
 
U najnovijim Javnim čitanjima, Ana Hušman čita o političnosti prostora s obzirom na njegovu uporabu, vrstu i dostupnost: Leslie Kanes Weisman „Prava žena na okoliš: Manifest.“  Prijevod Marko Maras.
Čitanje se odvija u Knjižnici i prenosi online, a link ćemo objaviti neposredno prije čitanja.
 
Tiskano izdanje će biti dostupno naknadno.
 
Biblioteka 0 Općenito  segment je projekta "Pustijerna", a preuzet je od skupine 0 UDK klasifikacijskog sistema koja obuhvaća opće ljudsko znanje. Biblioteka je osmišljena kao heterogena osnova za istraživanje, nagađanje, razvoj različitih metoda pristupa, razmjenu ideja i dijalog u okviru projekta „Pustijerna“.  Poput radnog stola za prekrajanje i promišljanje, ona nastaje organički i proizlazi iz radnog procesa i istraživanja u više lica.
Projekt  "Pustijerna" suradnički je projekt Ane Hušman, Ivane Meštrov, Dubravke Sekulić,  Marka Tadića i Ane Labudović. Nazvan je po arheološkom lokalitetu u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika te istražuje transformacije javnog i stambenog prostora grada kroz vizure i figure onih za koje grad nije mišljen.
 
Leslie Kanes Weisman feministička je arhitektica, edukatorica i aktivistkinja. U radu polazi od pretpostavke da je izgrađeno okruženje izraz uspostavljenog društvenog poretka, što znači da prostor i odnosi koje održava odražavaju i jačaju postojeće rodne, rasne i klasne odnose u društvu. Za Weisman je svako djelovanje u prostoru politički čin, a kroz istraživanja i pedagoški rad fokusira se na razvoj alata i akcija koje potpkopavaju postojeće odnose moći u svrhu stvaranja pravednijih gradova. Kao pedagoginja, Weisman je su-osnovala seriju inicijativa koje su omogućile organiziranje žena oko prostornih pitanja kao i ulazak žena u arhitektonsku profesiju. Među njima su najvažnije Women's School of Planning and Architecture (WSPA) 1974. i Sheltering Ourselves education forum u 1987. Također jedna je od osnivačica arhitektonskog programa na New Jersey Instiute of Technology u Newarku. Tijekom 2000-ih, Weisman je aktivna u lokalnoj upravi kao službenica odjela za planiranje i zoniranje. 
Aktivna na feministčkoj njujorskoj sceni bila je članica uredničkog kolektiva feminističkog fanzina Heresies, posebno broja 11 “Making Room - Women and Architecture” koji je bio posvećen odnosu žena i prostora. Godine 1992. objavljuje knjigu Discrimination by Design: A Feminist Critique of the Man-Made Environemnt u kojoj uz analizu odnosa moći koji utječu na oblikovanje prostora, predlaže univerzalno projektiranje (universal design) - pristup projektiranju prostora koji zagovara prostorna rješenja koja ne isključuju nikog.
Tekst „Prava žena na okoliš: Manifest“ preuzet je iz časopisa Heresies: A Feminist Publication on Art and Politics (1981.)  11 – Making Room: Women and Architecture
 
Projekt se realizira u suradnji Art radionice Lazareti, Galerije Prozori i Studija Pangolin.
više o projektu: http://www.anahusman.net/hr/biblioteka-nula/