Ana Šesto: I ovo je jezik!

Izložba fotografija I ovo je jezik! koja je prvi put izložena 2014. u Knjižnici Kustošija gostuje u izlozima Knjižnice Vladimira Nazora. Izazovi u čitanju gluhih, kako čujni čitaju gluhe tj. kako čujni čitaju njihov znakovni jezik samo su neka od pitanja koja se ovom izložbom žele potaknuti. Ana Šesto autorica je fotografija koje je  protumačila prof. Mirjana Juriša iz Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba. Anine fotografije predstavljaju dvije rečenice na znakovnom jeziku gluhih, te iste rečenice ispisane dvoručnom abecedom:
 
I ovo je jezik!
Čitaj i uči!

Ana Šesto rođena je 1986. u Zagrebu. Fotografkinja je, voditeljica kulturnog kluba O’GRADA i magistrica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti iza koje je trinaest samostalnih i tridesetak grupnih izložbi (domaćih i međunarodnih). Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika – HDLU-a. Fotografijom se bavi od 2000. kad je upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Realizirala je dvadesetak naslovnica za hrvatske književnike, te su joj radovi objavljivani u raznim časopisima. Iza sebe ima već nekoliko prvih nagrada od kojih su joj najznačajnije one iz Fotokluba Zagreb, nagrade na Hrvatskom kreativnom Fotoizazovu, Fotomaratonu te pohvale na festivalu Photodays i ona najnovija pohvala koja dolazi iz priznatog časopisa za kulturu fotografije, Refoto. Službeni je fotograf kazališta Mala Scena, nakladničke kuće Semafora , Knjige u centru i portala Dnevno.hr. Radi kao novinarka i fotografkinja za časopis GloriaIN.
http://anasesto.com/
 
Osobe oštećena sluha koriste različite oblike manualne komunikacije. Možemo govoriti o trima osnovnim oblicima manualne komunikacije:
 
1) ručne abecede

2) drugu skupinu čine sustavi komunikacija kao što su znakovni hrvatski jezik, znakovni engleski, znakovni švedski jezik...drugim riječima, to su manualno kodirani vokalni jezici, za koje je karakteristična simultana, istovremena oralna i znakovna ekspresija odnosno komunikacija. Različiti sustavi manualno kodiranih vokalnih jezika razlikuju se s obzirom na dosljednost i širinu vizualizacije različitih elemenata jezika čujuće zajednice, odnosno korištenje posebnih znakova za pokazivanje pomoćnih glagola, morfoloških nastavaka u tvorbi promjenjivih vrsta riječi, itd.

3) treću skupinu čine sustavi kao što su američki znakovni jezik (ASL), britanski znakovni jezik (BSL), australski (AUSLAN), švedski znakovni jezik (SSL), francuski znakovni jezik (LSF), talijanski znakovni jezik (LSI), hrvatski znakovni jezik (HZJ)..., dakle izvorni znakovni jezici nacionalnih zajednica gluhih, pri čemu je svaki od tih znakovnih jezika potpuno samosvojan jezični sustav, potpuno neovisan o govorenom jeziku čujuće većine.

Svaki od navedenih manualnih oblika komunikacije ima svoju vrijednost i opravdanost, s obzirom na postojeće različitosti u strukturi komunikacijskih vještina koje postoje među gluhim osobama, odnosno, kada su u pitanju djeca oštećena sluha, s obzirom na njihov potencijal za razvoj ovih vještina.

Sandra Bradarić-Jončić. Manualna komunikacija osoba oštećena sluha.// Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja Vol 36, br 2, 2000, 123-136. Dostupno i na http://bib.irb.hr/datoteka/348196.manualni_oblici_komunikacije.doc [citirano: 2014-22-1] 


Izložba je dio projekta Knjižnica širom otvorenih vrata.

Fotogaleriju možete pogledati ovdje.