Enciklopedija znanja o nakitu

U izlozima Knjižnice Medveščak postavljena je izložba o nakitu nastalom na hrvatskim povijesnim prostorima (KATALOG IZLOŽBE). Povijesnom prikazu dodani su i odlomci iz lijepe književnosti inspirirani ukrašavanju te mudrosnice slavnih ljudi o poimanju nakita. Slikom i riječju prikazani su najljepši i najvrijedniji ukrasni predmeti iz hrvatske kulturne baštine. Posebni naglasak stavljen je na arheološke nalaze iz pretpovijesnog doba te srednjega vijeka. 
U drugoj polovini VI. st. Slaveni doseljavaju u naše krajeve. S njima dolazi nakit iz crnomorskih radionica o čemu svjedoče nalazi luksuznoga srebrnog nakita iz kneževskog groba u Čađavici (VII. st.). Na području Hrvatske u IX. st. nastaju dva hrvatska državna  središta, na Jadranu i u Posavini. Domaće starohrvatske radionice u Dalmaciji  izrađuju nakit kićena stila u tradiciji bizantskog zlatarstva, osobito razne tipove naušnica grozdolika i naroskana oblika, te naušnice s jednom ili više jagoda. Izrađuju se često od plemenitih kovina, u tehnici filigrana i granulacije. U međurječju Save i Drave domaće radionice nakita nastaju od X. st. U Sisku je u XI. st. postojala radionica naušnica bjelobrdskoga tipa što dokazuju nalazi kalupa. Učvršćivanjem kršćanstva prestaje običaj polaganja vrijednih predmeta uz pokojnika. 
U razdoblju XII. – XV. st. nosilo se mnogo nakita, osobito raznovrsnog prstenja. Važno je pečatno prstenje s heraldičkim motivima  urezanim u kovinsku podlogu ili umetnute antičke geme. Na pojasevima su se nosile skupocjene kopče. Najljepši primjerak je zapon (kopča) humskog kneza Petra, nastao oko 1230., izrađen je od zlata, urešen graviranim biljnim i životinjskim motivom s natpisom na hrvatskom i talijanskom jeziku. Među najljepšim primjercima gotičkoga luksuznoga nakita od zlata s raznobojnim dragim kamenjem i biserima su votivni darovi iz rake sv. Šimuna u Zadru. U riznici zagrebačke katedrale čuvaju se dva vrijedna primjerka gotičkog draguljarstva: Gyulayeva mitra iz XIV. st. te križ na lancu zagrebačkog biskupa Luke Baratine (1500. – 1510.). 
Za vrijeme renesanse dolazi do prisnije veze između zlatara, kipara i slikara. Pojedini su ugledni majstori izrađivali nacrte za nakit kao  i knjige uzoraka te se renesansni stil brzo širio. Padom pod tursku vlast, dubrovački zlatari sve više izrađuju jednostavan i jeftiniji pučki nakit. U XVIII. st.  dijamante zamjenjuje brušeno staklo, a javlja se zanimanje za antički nakit. U prvoj polovini XIX. st. Zapad, osobito Beč i Venecija, snažno utječu na oblikovanje nakita s klasicističkim obilježjima. Jača zanimanje za ženski nakit, koji upotpunjuje građansku žensku nošnju. 
U doba bidermajera bio je omiljen nakit od ženske kose. U Zagrebu su postojale specijalizirane pletionice različitih tipova nakita, a zlatari su ga upotpunjavali kovinskim okovima. U drugoj polovini XIX. st. u Europi je bio vrlo omiljen crni nakit od gagata. Moda crnog nakita u Hrvatskoj zahvaća srednji građanski stalež, i traje do kraja XIX. stoljeća. Riječki zlatari razvili su od sredine XIX. stoljeća proizvodnju nakita urešenoga glavama ili poprsjima crnaca (morȃ, morčića) koji su najprije nosili muškarci, a od kraja XIX. st. nosi se kao građanski i etnografski nakit. Na početku XX. stoljeća nakit je, kao i drugi predmeti primijenjene umjetnosti, pod utjecajem secesije. Između dvaju svjetskih ratova prevladava masovna strojna proizvodnja. U novije vrijeme zlatarski obrtnici izrađuju standardno oblikovan nakit, većinom modernizirane varijante tradicijskih tipova. 
Tekst napisan prema članku iz Enciklopedije hrvatske umjetnosti. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1995. sv. 1, str. 617., (Knjižnica Medveščak sig. 7.0(03) ENCI I/N)