Onirička slikovnost fotografije pomaknute ili odgođene ekspozicije u Herbariju snova Vesne Špoljar omogućuje da prisustvujemo upečatljivom susretu nebeskih boja i svjetlosti, inače rezerviranim samo za snove u bljeskovima noći. Gotovo školski, jedna se tema sa mnogo detalja prelijeva preko teksture ili forme one druge, pri čemu se zatečena i doživljena senzibilnost u miru harmonije očituje, kako u svakoj pojedinačnoj slici, tako i u njihovoj cjelini.
Mehaničke zakonitosti svjetlosti omogućile su da se prozračna tekstura i figura izraze i pretope gotovo u pastelu, što dodaje preneseni sneni smiraj u kojem svaki pokret sadrži nijanse koje ga utišavaju.
Pokrov ruža i svjetlo, nago tijelo lutke uspravljene ili položene u tom cvjetnom odru simbolički upućuju na preokupaciju drugoga života prilikom padanja u san. Tada nepokretno tijelo postaje, kako se želi, gotovo onostrana svjetlost pomirena u snu sa pupoljcima cvijeća kao neposrednim predmetima života. Odlazak i povratak, nada i težnja ka snu koji ne prestaje jutrom kako bi nagradio svježinom potrebnom da se ne nestane bez razloga u prazninama, ključna je poruka cijelog ciklusa. Svaka fotografija uz to nastoji pokazatii ono oku možda nepostojeće ali ipak prisutno, duboku nježnost, inače negdje drugdje smještenu, koja sada, ovako estetski dorađeno, postaje vidljiva putem fotografskog prikaza fenomena sna.