Prozna spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica Vesna Krmpotić rođena je 1932. u Dubrovniku. Diplomirala je psihologiju i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a bengalski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u New Delhiju. Početkom 1960-tih radila je kao urednica u Literarnoj redakciji Radio-Zagreba, zatim kao urednica u Prosvjeti i Globusu, te u kulturnoj redakciji beogradskog radija. Kao supruga diplomata dulje vrijeme boravila je u Egiptu, SAD-u i Gani. Od 1962. do 1964. provela je na specijalizaciji bengalskog jezika u Indiji. Uz učestala putovanja, posebno u Indiju, od 2004. živjela je i radila u Zagrebu i Beogradu kao profesionalna književnica. Objavila je preko stotinu knjiga poezije, proze, eseja, pripovijetki, romana, drama, antologija. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti "108 x 108", koja sadrži 11. 664 pjesme, a najpoznatije joj je djelo "Brdo iznad oblaka". Bila je članicom Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika. Dobitnica je niza hrvatskih književnih nagrada, među kojima Godišnje nagrade Vladimir Nazor 1975., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1999., Nagrade HAZU za književnost 2006. za zbirku pjesama "108x108", Nagrade Ivan Goran Kovačić (1988.) za roman "Brdo iznad oblaka", a između ostalih priznanja, godine 2008. dodijeljeno joj je Odlikovanje za zasluge u kulturi. Društvo hrvatskih književnika nominiralo je Vesnu Krmpotić za Nobelovu nagradu za književnost (2008). Dobitnica je i nagrade Tin Ujević za doprinos hrvatskom pjesništvu (2013.).



SANJALA SAM DA SAM SUNCE

Sanjala sam da sam sunce,
Golemo, nijemo, ispunjeno
prazninama koje kruže
kroz rijetku tvar boje vatre.

Ovuda struji prostor dug
milijune sporih tisućljeća.

Sanjala sam da sam sunce.
Tvar koja sebi nije vatra,
već je vatra izvan sebe.
Tvar rijetka kao oblak,
ispunjena prazninama,
polagan i veleban
muk vrtloga.