Ljetne radionice za djecu i roditelje

Projekt 02.07.2020. - 01.09.2020. Knjižnica Jelkovec Odjel za djecu i mlade

Vidio si morsku zvijezdu? Stao si na ježa? Opekla te meduza? Našao si prekrasnu školjku?
Uslikaj, nacrtaj, napiši priču o tome što ti se na moru/rijeci najviše svidjelo i pošalji nam na mail knjiznica.jelkovec@gmail.com.

Svaki četvrtak ćemo objavljivati zanimljivosti o morskom svijetu, a isto možeš pročitati i u knjižnici na dječjem odjelu dok posuđuješ naše prijedloge za čitanje i druge knjige.
 


MORSKI KONJIC
Morski konjici žive u toplim morima pa ih se tako može naći i u Jadranskom moru. Žive od jedne do pet godina i veliki su oko 15 centimetara. Boja im se može razlikovati i na nju utječe okolina u kojoj žive. Zadržavaju se u obalnim područjima skrivajući se u morskoj travi ili među koraljima. Morski konjic na svom tijelu ima tobolac poput klokana. No razlika je u tome što tobolac imaju mužjaci, a ne ženke. Nakon zamršenog ali dojmljivog udvaranja ženka polaže jajašca u tobolac, a za par tjedana rađaju se mladi. Zbog neobična izgleda, možda ne bismo zaključili da su morski konjici zapravo ribe. Osim što ne liče na ribe oni također i ne plivaju kao ribe - plivaju uspravno poguravajući se malenom leđnom perajom. Toliko su spori da jedva preplivaju nekoliko metara na sat. Srećom, njihovo koštunjavo tijelo bez gotovo išta mišića nije zanimljiv obrok drugim životinjama koje bi ga poželjele uloviti. No iako su loši plivači, spretni su i prepredeni lovci. Nedostatak brzine kretanja nadomještavaju brzinom kojom su u stanju zamahnuti gubicom i usisati plijen. Hranjenje tog malenog proždrljivca jedno je od najbržih među svim kralješnjacima. Nažalost, zbog neučinkovitog probavnog sustava morski konjici nakon tako spektakularno ulovljena plijena ne dobiju puno energije. Zato ih se može vidjeti kako plutaju među morskim biljem ili se usidre repom kojeg namotaju oko kakvog koralja, stijene ili vlati i miruju. Važno je znati da su morski konjici strogo zaštićena vrsta i da ih se ne smije uznemiravati.
(Izvor: http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/bioraznolikost/morske-vrste/morske)

MORSKA TRAVA
Morska trava kupačima nije nimalo privlačna. Nelagodno je gaziti kroz nju a još strašnije plivati kada se s površine vidi kao tamno dno. Naziva ju se još porost, lažina, purić ili voga ali njeno pravo ime je Posidonia (Posidonia oceanica). Dobila je ime po grčkom bogu mora Posejdonu. Spada u morske cvjetnice i u Jadranu postoje četiri vrste. One su jedine prave morske biljke koje cvatu i imaju plodove. Zreli plodovi podsjećaju na masline. Oni isplutaju na morsku površinu te ih valovi i morske struje nose nekoliko dana dok se sjemenka ne raspukne i potone na dno. Posidonia je jedan od najdugovječnijih organizama. Neki primjerci su stari više od tisuću godina. U prošlosti njenim suhim lišćem punili su se madraci i jastuci. No jeste li znali da je morska trava strogo zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode? One su najvažniji priobalni ekosustav u Sredozemnom moru. U njima se skrivaju i nalaze hranu mnoge vrste životinjica poput rakova, glavonožaca, puževa i školjkaša. Vrlo su važne jer proizvode kisik, štite obalu od erozije, povećavaju prozirnost morske vode zbog zadržavanja čestica a imaju važnu ulogu i u kruženju hranjivih soli u moru. Livade posidonie ugrožene su sidrenjem, ribolovom koćama i povlačnim mrežama, nasipavanjem obala, marikulturom, stranim invazivnim vrstama i dr.
(Izvor: http://www.voden-konjic.hr/blog/5-voden-konjic)

KVRGAVI VOLAK
Poznat kao i karuza, krava, kravica, koza, rogač, pisturela, spuž, volak, vrpalj. Kvrgavi volak je morski puž koji obitava duž cijele obale Jadrana. Živi u plićacima, ali hrabro otpuže i do pedeset metara dubine. Preferira pjeskovito i kameno dno, ali može ga se naći na svim morskim podlogama. Neočekivana činjenica koju pronalaze oni koji traže je ta da u toj maloj tankoćutnoj pužjoj duši čuči ćud grabežljivca. Kad tom inače tihom i povučenom strvinaru zavri krv i proradi njegova tamna strana, on pomoću posebnog cjevastog organa koji se naziva radula buši ljušturu svog plijena i jede ga. Osim ovakvim zavidnim lovačkim ambicijama taj se morski harambaša može pohvaliti i osebujnim oporim mirisom. Zbog toga (na svoju sreću) iako jestiv, nije na najboljem glasu u kulinarskom svijetu. Ni ribarima nije osobito drag jer kada ga koriste kao mamac ispušta purpur, boju koja nesmiljeno ostaje na svemu s čim dođe u dodir. No tu dolazi do zanimljivog obrata. Volak je u prošlosti bio najsjajnija zvijezda Mediterana. Naši preci izlovljavali su ga upravo zbog boje koja nastaje iz sluzi koju luči njegova podškržna žlijezda. Purpurna boja koja se dobivala iz sićušne puževe žlijezde bila je skupocjenija od zlata. Odjeću bojanu purpurom mogli su si priuštiti samo najimućniji, a imati ju bila je stvar prestiža.
(Izvor: http://www.skole.hr/dobro-je-znati/rijec-strucnjaka?news_id=18958)

RAK SAMAC
Ako se na plaži kućica morskog puža brzo kreće i juri, zna se da nešto nije kao inače. Za razliku od obalnog račića s oklopom i parom kliješta koji trčkara obalom i uvlači se ispod stijena i u pukotine, rak samac ima nezaštićen i ranjiv stražnji dio tijela. Taj problem rješava tako da se uvlači u kućicu morskog puža nakon što se riješio njezinog vlasnika. U praznu kućicu rak samac se udobno smjesti tako da mu vani ostane samo prvi par nogu s kliještima kojima se brani, napada plijen, hrani se i kreće. Kad malo naraste i kućica mu postane pretijesna, rak samac potraži drugu. A to nije nužno jednostavan zadatak, jer često izbijaju sukobi oko najboljih puževih kućica. U nekim slučajevima, ako ne može naći odgovarajuću kućicu, rak samac može iskoristiti limenku ili neku drugu vrstu krhotine. Problem nastaje ako zamijeni plastiku za školjku, jer u njoj često zaglavi i umre od gladi.
Rak samac može sklopiti savez s morskom koprivom, jednom vrstom moruzgve koja se pričvrsti za njegovu kućicu i štiti ga svojim vlaknima koja žare kad ih se dirne. Zauzvrat je rak samac vozi i ostavlja joj ostatke svog obroka.(Izvor: https://unutarnjimuzej.tumblr.com/image/115924539603)

MORSKA ZVJEZDAČA

Morska zvjezdača djeluje bezopasno ali zapravo pripada porodici bodljikaša kao i morski ježinac jer je njezina koža prekrivena bodljama koje se ne vide golim okom. Osim toga zvjezdača je grabežljivac koji se hrani sitnim organizmima, a boje je se i školjke i ježinci. Svoj plijen pronalazi zahvaljujući ticalima na kraju krakova koji imaju funkciju osjetila za vid. Najviše voli jesti mekušce na vrlo osebujan način. Nadvije se nad školjku i svojim krakovima otvara njezinu ljušturu. Mogu proći sati dok školjka ne popusti i otvori se. Ali kad zvjezdača napokon uspije i slatko je pojede, zna da je vrijedilo truda. Od nje bježi i njen rođak ježinac jer ni on nije siguran od njenih snažnih krakova. Zvjezdača se kreće od 15 do 20 cm u minuti, a ako je slijedi grabežljivac, najviše 35 cm.
Morska zvjezdača ima veliku sposobnost regeneracije, znači da može obnoviti svoje oštećene dijelove. Ako ostane samo jedan krak, čak i iz njega mogu izrasti ostali krakovi. Zvjezdače su poznate po pet krakova, ali mogu imati i puno više. (Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Echinaster_sepositus_Linosa_092.jpg)


ŠKOLJKE
Na obali se često mogu naći ljušture raznih školjki. One pripadaju porodici mekušaca, ali su se pobrinule da budu zaštićene, zato same grade svoje kućice koje rastu zajedno s njihovim tijelom. Većina školjaka se nastanjuje na pješčanom dnu. Izuzetak su dagnje koje su pričvršćene za stijenu ili konop užeta tankim končastim nitima, a ako se žele preseliti jednostavno prekinu niti i puste da ih valovi odnesu na drugo mjesto. Dagnje su zaslužne za pročišćavanje mora jer kroz njihovu školjkicu prođe 35-70 litara vode dnevno.
Zanimljiva je i jakobova kapica koja ima fotoreceptore koji joj služe kao oči kojima provjerava iz sigurnosti svoje ljušture koje je doba dana i jesu li neprijatelji u blizini. Ako se nađe pred neprijateljem koji je želi pojesti, bježi poskakujući, hitro otvarajući i zatvarajući poklopce svoje školjke. Jedan od čestih neprijatelja su joj morska zvjezdača i morski puž volak.
Na tanjuru restorana se često nađe kamenica. Specifična je po proizvodnji bisera kojeg stvara kad joj upadne zrnce pijeska ili oštar kamenčić. Ona nastoji zaštititi svoje tijelo tako što kamenčić obavije slojem sedefa koji tako postane glatki biser.
(Izvor: https://www.hippopx.com/hr/shell-sea-beach-shells-sand-beach-summer-sunny-day-410148)

MORSKI JEŽ
Jao onome tko nagazi na njega! Malen je, ali uzdignutih oštrih bodlja s kojima se krije  u pukotinama stijena, no ima ih i na morskom dnu u raznim dubinama. Ove životinje pripadaju redu bodljikaša. U Jadranu živi oko 20 vrsta, a najčešći je kuglasti ježinac. Onaj na kojeg najčešće nagazimo je hridinasti ježinac i živi u plitkom moru.  Tijelo ovih životinja oklopljeno je tvrdom čahurom koja se sastoji od 10 dvostrukih nizova čvrsto sraslih vapnenih pločica. Iz njih izlaze pokretne bodlje, a između njih su razmještene tzv. pedicelarije s otrovnim žlijezdama koje imaju zaštitnu ulogu. U sredini s gornje strane nalazi se izlazni otvor, a s donje strane tijela nalaze se usta sa 5 zubića, tzv. Aristotelova svjetiljka ili žvakalo.
Morske ježince doživljavamo uglavnom kao nepomične životinje, međutim, oni posjeduju sustav pruživih cjevastih nožica pomoću kojih čvrsto prianjaju uz podlogu ali se istodobno njima mogu kretati. Zalijepe se čak više od školjaka tako da ih nije nimalo lako odvojiti od površine. Prionljive nožice ježinci ponekad koriste i kako bi na sebe navukli komadiće ljuštura uginulih školjkaša, kamenčiće i komadiće alga, čime se skrivaju i štite od neprijatelja.
Zanimljivo je što ježinci imaju sposobnost obnoviti slomljene ili otkinute bodlje.(Izvor: https://www.zenskimagazin.rs/chest/timg/1532206413_kako-pravilno-ukloniti-bodlje-morskog-jeza-sa-koze.jpg)

HOBOTNICA

Hobotnica pripada porodici glavonožaca. Živi pretežno na stjenovitim obalama. Prepoznat ćeš ju po ispupčenim očima i krakovima, kojih ima osam i s kojima doseže dužinu i do 3 metra. Kreće se plivajući ili pužući po dnu na vrhovima krakova, a pri bijegu se kreće unatrag. Vrlo je inteligentna životinja pa vrlo dobro zna kako će nadmudriti plijen ili neprijatelja. Ona ima nekoliko tajnih oružja. U tjelesnim naborima krije vrećicu s crnilom koje ispušta kada se osjeti ugroženom i povlači se u zaklon. Zna se dobro zamaskirati kako bi ostala neprimjetna, tako što boju tijela mijenja u skladu s okolinom. Vrlo je brza, a može se provući kroz male otvore te tako pobjeći neprijatelju. Također ima otrovni zub koji se nalazi u središtu gdje izrastaju krakovi. Ribolovci trebaju paziti da taj zub uklone kada ju ulove jer bi  mogli nastradati. Ova životinja nema kosti, a građena je samo od mišića. Njezini dugi kraci imaju stotine prianjaljki koje se lijepe na sve što dotaknu – za plijen, kamen. Njena omiljena hrana su jastozi, hlapovi i školjke. 
Plavoprstenasta hobotnica smatra se jednom od najotrovnijih životinja na svijetu, ubije čovjeka za manje od minute. Srećom, živi daleko od nas, u Tihom i Indijskom oceanu.
(Izvor: http://www.portaloko.hr/slika/249956/0/904/0/573/1046/0/hobotnica.jpg)


MORSKI KRASTAVAC

Ovih zanimljivih životinja ima oko 500 vrsta, a  pripadaju redu bodljikaša. U našem moru čest je  obični trp. On može narasti do čak 35 cm, a možeš ga vidjeti u crvenoj, crnoj ili tamnosmeđoj boji, a boju prilagođavaju okolišu.Ta se sposobnost naziva mimikrija. Pravi su majstori u slučaju opasnosti, a koriste se raznim trikovima  – kada im se neprijatelj približi izbacuju vlastita crijeva kao ljepljive niti s kojima ga ozlijedi i zarobi. Ako ga netko pokuša pomaknuti, on se doslovno raspolovi i izbaci organe, tako da neprijatelj misli da je mrtav. Još zanimljivije je što nakon toga ne ugine već mu naraste novi dio tijela (regeneracija). Čudnovata i pomalo smiješna karakteristika ovih životinja je da dišu kroz anus! Naime, njihova pluća su vodena, a sastoje se od dvije velike razgranate cijevi koje ulaze u stražnje crijevo, a služe disanju i izlučivanju vode. 
Iako djeluju kao životinje koje samo lijeno miruju na morskom dnu, oni se polako kreću po morskom dnu nogama koje im rastu duž cijele dužine tijela te uvlače mulj iz kojeg izdvajaju čestice hrane. 
Morski krastavac često postaje i živi hotel. Često ima postanara – radi se o malenoj ribi strmorinac, koja nastanjuje njegova vodena pluća,a napušta ga samo kada ide u lov na hranu te se ponovno vraća.
( Izvor: https://www.sibenik.in/upload/novosti/2019/08/2019-08-29/111688//oloturia22.jpg )