Moj doživljaj mora i Sunce na funestri

Mr. sc. Narcisa Potežica rođena je 1947. godine. Diplomirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirala 1983. godine. Kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti prvo radi u školi, potom u đačkom domu. U Knjižnice grada Zagreba dolazi 1977. godine kao bibliotekar i to u Knjižnicu Dubrava, te u Gradsku knjižnicu. Godine 1979. postaje direktorica Knjižnice Vjekoslava  Majera u Zapruđu i aktivno sudjeluje u razvoju novozagrebačke knjižnične mreže, koja se sastoji od središnjice Novi Zagreb u Travnom te pet ogranaka. Suosnivačica je Društva prijatelja glagoljice i njegova predsjednica punih šest godina. Kao voditeljica Knjižnica Novog Zagreba marljivo je radila i na organizaciji likovnih izložbi u knjižnicama. I u mirovini aktivno se nastavlja baviti raznovrsnim kulturnim aktivnostima. Objavljuje književne osvrte u časopisima: Novi Omanut, Ha-Kol, Novi uvez i Bašćina. I dalje je aktivna u Društvu prijatelja glagoljice, a u Židovskoj općini Zagreb utemeljila je čitateljski klub. Na prijedlog svojih kolegica izlaže fotografije koje radi s ljubavlju i posebnim osjećajem za svjetlo, sjenu i boju. Članica je Fotokluba Zagreb. Njezine fotografije zaustavljeni su  trenuci s mnogobrojnih putovanja, posebno u susretima  s morem. Meditativnu atmosferu tih zaustavljenih trenutaka Narcise Potežice osjećamo na svakoj njezinoj fotografiji.  

Gordana Kulišić rođena je 1946. godine. Bibliotekarsku školu završila je u Beogradu, a 1974. godine se zapošljava u Knjižnici Vjekoslava Majera u Zapruđu. Kako se širila mreža knjižnica u Novom Zagrebu, od 1984. godine pa sve do odlaska u mirovinu 2010. godine, radila je u Odjelu nabave i obrade knjiga u sklopu Knjižnice Novi Zagreb. Sudjelovala je u postavljanju mnogih izložbi u knjižnicama u Zapruđu i u Travnom. Oduvijek ju je zanimala fotografija. Otkako je u mirovini dosta vremena provodi na otoku Ižu u zadarskom arhipelagu, gdje bilježi razne trenutke i impresije pa su tako i nastale ove fotografije jutra na otoku. Autorica ih je sama poetski nazvala refleksije jutra oliti “Sunce na funestri”.