Zagreb otvorenih vrata
ZAGREB, glavni grad Republike Hrvatske, grad je mojega rođenja, odrastanja, grad moje profesije kao fotografa i prostor moga življenja.
Grad oko mene, ljudi oko mene, pružili su mi dovoljno motiva za istraživanje. Po vokaciji sam esejistički fotograf, dakle, želim pričati fotografske priče. I ovo je jedna od njih.
U dugim, samotnim šetnjama gradskim ulicama spoznao sam djelić njegova života, sudbine ljudi koji su godinama upisivali svoj trag, zaviriš u neko dvorište i otkriješ zadivljujući svijet gradske intime.
Promjenio sam dvije lokacije boravljenja u gradu Zagrebu. Oba puta te su mi lokacije nudile širok pogled na grad i otuda se rodila “ljubav prema njemu”. Gledao sam promjene, kako raste, u širinu, u visinu, kako se pomlađuje i kako sa sobom nosi i zrele godine svojega postojanja. I svaki put kad sam sa svojih prozora pogledao, rekao sam “moram to pokazati” ljudima koji dolaze u moj grad. Ja sam tu cijeli život, a oni ga prođu u dan-dva ...
I eto, knjiga, priča je tu.
Zadovoljstvo mi je i kao autoru fotografije i kao uredniku predstaviti vam knjigu “ZAGREB OTVORENIH VRATA”. U njoj sam “vrata” otvorio nekolicini autora tekstova. Povjesničaru Miroslavu Šašiću, koji vam je iz svojega kuta pokazao Zagreb, stručnim suradnicama, Antoniji Došen i Ani Hoić, koje vas vode gradskim galerijama i muzejima te Srđanu Guliću autoru izuzetnog senzibiliteta.
Tu su i moje drage gošće, članice “Međunarodnog kluba žena Zagreb” IWCZ-a, koje su u ovaj grad došle iz različitih dijelova svijeta i tu trenutačno žive. Zamolio sam ih da svojim kratkim pričama ispričaju možda djelić impresija o gradu. Hvala im.
Nadam se da smo vam uspjeli prenijeti barem dio atmosfere grada, za bolje poznavanje i lijepu uspomenu.
Tomislav Rastić
Tomislav Rastić rođen je u Zagrebu 1955. godine. Završio je školu Primijenjene umjetnosti u Zagrebu, 1975. godine na odjelu za produkt dizajn. Nedugo nakon toga započinje rad na fotografiji i zaokupljenosti esejističkom fotografijom kao izrazom. Kao vanjski suradnik novinske kuće VJESNIK radi sportske fotoreportaže s utrka Formule 1 i Svjetskog skijaškog kupa. Ubrzo prelazi na područje esejističke i «still-life» fotografije i postaje samostalni fotograf s priznatim statusom likovnog umjetnika. Dugogodišnji je predsjednik fotografske sekcije ULUPUH-a i član ZUH-a. Živi i radi u Zagrebu. Od 1979. god. Tomislav Rastić imao je 11 samostalnih izložbi, u Zagrebu, Rovinju, Mljetu I Novigradu.
Autor je fotomonografija:
Zagreb i ja se volimo tajno, 1986., A. Dedić / T. Rastić
Međugorje danas, 1990., T. Rastić
Zagreb otvorenih vrata, 2016., T. Rastić
Koautor fotomonografija udruge FAU:
A u Lubenicama Lubenice, 2004.
Lonjsko polje – voda u oblacima, 2005.
“Tomislav Rastić snima ljude, ne da bih ih portretirao nego da ih prikaže u trenucima opuštanja, molitve, mira, opraštanja, zanosa, prodaje, muziciranja, jednako onog uličnog kao i koncertnog; prikazuje ih kako slušaju, sjede, plešu, piju, smiju se, brbljaju, voze bicikl, skije, planinare, igraju se, penju se na tramvaj, šetaju, druže se, glume, slikaju, konobare, prodaju, važu, kupuju, nose, razgledaju, ludiraju se, fotografiraju, paradiraju, manifestiraju...To je knjiga o životu jednog pitomog grada, prepuna izvrsnih fotografija o ljudima koji Zagreb čine tako privlačnim. Grad za Tomislava Rastića su ljudi, zato i knjiga nosi naslov ZAGREB OTVORENIH VRATA: jer kroz njih se ulazi, prolazi, dolazi, odlazi, bude i ostaje...ili se vraća. Zasigurno da fotografije ove knjige zovu sve one prolazne goste da se ponovo vrate. A nas koji smo ovdje više manje trajno da podijelimo s Tomislavom Rastićem zaljubljenost i ljubav za ovaj grad na koji nas tako izazovno i uvjerljivo autor poziva.“ (iz recenzije povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke Branke Hlevnjak)