Helena Janečić: Strip pop

Izložba 28.05.2010. - 18.06.2010. Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića Galerija Prozori Helena Janečić
Tek je 12 sati, Danas sam luda, Bambina, klasici su uz koje smo odrasli. Popularne melodije prate nas u stopu još od 80 -ih svakim danom s gotovo svakog radio prijemnika, no jesmo li ih ikada vidjeli???
 
Kako je izgledala Josipa taj dan kada je bila luda? A savršen setting prijevare u tek je 12 sati? Peron na kojem je čekao Bambinu?
 
Osim u večerašnjoj emisiji "Zvijezde pjevaju" najomiljenije hitove djetinjstva možete pogledati vizualizirane u jedinstvenu sliku.
Jer... iza svake pjesme stoji .... jedan strip!
 
 
(Tajana Josimović)
 
 
 
 
     ....................................................................................................................................
 
 
 
 
Pitanje rodnog identiteta, izmještanje tradicijski normiranih uloga i igranje sa stereotipima, stalno su obilježje rada Helene Janečić. Umjetnica koja se izražava u različitim medijima, od slikarstva, preko muziciranja u vlastitom cover bandu do kuhanja pekmeza, poznata je čitateljima Queerlista i kao strip crtačica i autorica osebujne, ironijski intonirane, super-junakinje Horny Dyke. Strip serija "Strip pop" nešto je benignija od avantura erotizirane Horny, no strukturiranje reprezentacija ženskosti u osnovi je i ovog serijala. Naime, poznate tekstove hitova domaće pop glazbe, Helena Janečić pretače u formu klasičnog stripa crtanog tušem i laviranim tušem i pri tom izabire hitove u kojima su glavni likovi žene, a izvode ih pjevačice. Tako se dobiva dojam da je ženski lik o kojemu se radi strukturiran iz ženske vizure, odnosno u odmaku od dominirajućeg muško-ženskog pozicioniranja, a ženskost se razlistava u različitim manifestacijama neovisnosti od partnera.
Luda i samovoljna, tajnovita i nedostupna, uplakana između dvojice koji se bore za nju, zavodnica koju ne zanima brak ili daleka inspiracija, likovi su što u interpretaciji Helene Janečić prolaze urbanim krajolicima, zadržavaju se na mjestima nabijenim značenjima poput stanica i vlakova, pakiraju kufere, prevrću se same u krevetu, očijukaju ispred kluba, uživaju samodovoljne ispijajući kavu na suncu i tako dalje. No što se doista događa? Nije li i ovo niz stereotipnih uloga i situacija? Tekst u kojemu će luda već sutra "biti ona stara, malo tužna, ali snažna", zavodnica zahtijevati da bude osvojena i tek će na njegov znak "učiniti sve", a uplakana biti samo statistica u suvremenoj verziji viteške priče u kojoj se brani taština muškarca, proizvod je main stream kulture i kao takav, slike koje donosi ne mogu bitno odstupati od norme. Pobuna junakinja vizualizacijom se razrješava u prepoznatljivosti svakodnevnih scena, banalnih primjera tobožnjeg destabiliziranja normativnog modusa macho kulture.
No Helena Janečić ne nastupa kao gorljiva ratnica protiv zadrte sredine. Prije bi se moglo reći da je ljubiteljica lakih nota u ironijskom odmaku. Hitovi koje obrađuje njezino su naslijeđe, pjesme kojima je okružena od djetinjstva i rado ih sprema u osobni inventar.
Sljubljivanjem dviju popularnih formi – stripa i glazbenog hita – njezin se strip dvostruko artikulira: s jedne strane kroz poznati sadržaj i jasni medijski kod, a s druge u otežanom čitanju teksta koji se - u našoj podsvjesti gotovo fatalno vezan uz melodiju - opire novoj formi u kojoj se zatekao. Ta usputna zamka za čitateljsku strpljivost istovremeno je umjetničina podloga za izazivanje podsvjesti.
Velike table što ih Helena crta klasičnom tehnikom, bez obrada u photoshopu i s tekstom kojega  sama upisuje rukom, po sporom i gotovo iščezlom postupku, u kontrapunktu su s frivolnošću zabavnih pjesmama. Uopćene ambijente, autorica smješta u konkretne gradove. U likovima prepoznaje osobine svojih prijatelja koji će joj služiti kao modeli za strip, a sama preuzima ulogu naratora u stripu "Bambina". Preuzimanje uloga i subjektivacija vlastitog lika prisutni u svim njezinim radovima u "Strip popu"  diskretno  naliježu na vizualizacije pjesama koje svi znamo, ali ih, kao što se u najavi  izložbe kaže nikad nismo vidjeli.
 
 

Irena Bekić
 
 
fotografije s izložbe: Ana Opalić