Matija Debeljuh: Opsesija
Branka Benčić
Prostor u kojem se kreću radovi Matije Debeljuha formira se oko umjetničkog videa, eksperimentalnog i igranog filma, te blisko komunicira s estetikom glazbenih video spotova, uz utjecaje reklame, dizajna i fotografije, kao hibridnih rješenja za oblikovanje video slike.
Videoinstalacija Opsesija, komplementaran je rad istoimenom kratkom igrano - eksperimentalnom filmu. Film i video nastaju iz jedinstvenog snimljenog materijala, u određenoj su koleraciji, međusobno se i nadopunjavaju, no predstavljaju samostalna djela. Ansioso, Furiosa, Gioiosa troje je od četvero dramskih likova, a predstavljeni su kao videoportreti, slike produljena trajanja, dok je četvrti lik, Madre predstavljen serijom fotografija. Njihova imena osim što opisuju karakter, označavaju ulogu likova i funkciju u dramskoj križaljci, te ukazuju na njihova emotivna, psihička stanja – unutarnje drame, nemir, tjeskobu, mržnju, patnju ili strah. U filmu i videoinstalaciji Opsesija Matija Debeljuh bavi se "velikim" temama i velikim emocijama - poput ljubavi, patnje, smrti. Kako bi ih što bolje dočarao i približio promatraču svu njihovu ekspresivnu snagu, slikama koje blisko korespondiraju sa prizorima koji iako svjetovnog karaktera, kao da su na rubu mističnih iskustava poput onih u radovima Billa Viole, autor u tu svrhu angažira profesionalne glumce, koji su u stanju dati osobitu emociju.
Kako video podržava produljenu vremensku dimenziju slike, u svrhu fikcionalizacije vremena, lica i tijela postaju teritorij, a fiksiranje pogleda- fiksiranje tjeskobe. Projekcijama "stanja svijesti" likova mapiraju se kartografije njihovih lica i tijela, vizualizira se njihova psihobiografija, predstavlja subjektivno emocionalno uporište na kojemu se zasniva doživljaj i stanje svijesti. Svojom veličinom, privlačnom površinom i sugestivnom snagom stvaraju vizualno atraktivne predodžbe, prepoznatljive estetike i čudesne, uznemirujuće ljepote na koje se naš voyeurski pogled jednstavno fiksira. Takva slika priskrbljuje radu dimenziju sna i doprinosi efektu začudnosti. Prizori su bilježenje stanja, osjećaja, i pripadaju sferi intime. Njihovo postojanje bez čvrste uzročno – posljedične veze ne konstituira radnju u smislu narativnog filma već stvara drugačiji poredak, lišen logične i racionalne veze. Prema Deleuzeu, prikazivanje stanja sna pripada čistim optičkim svojstvima, lišenima radnje, predstavlja način vizualizacije vremena, koje, poprimajući svojstva "tekućine" (liquid time), kao da lebdi između prošlosti i sadašnjosti, oscilira između jave i sna. Iluzija je to koju omogućavaju pokretne slike i aparatura njihove reprodukcije.