Nakupine

Teško je pisati o ideji intime kad je ona sama po sebi apsolutno personalna. Pretpostavljam da ćete se složiti sa mnom kad kažem da je intima jedino što sami zidamo i čemu samo mi pripadamo. Isto tako teško ju je naći i izgraditi; bez nje, nomadi smo vlastitog uma.  Ona je naš konstrukt; nju dijelimo i njome se branimo.
U tom kontekstu obraćaju nam se mladi umjetnici sa Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Također, obraćaju se i u kontekstu prostora čitaonice, prostor gdje se ljudi dolaze izolirati i stvoriti svoj mikrokozmos. Ovdje oni stvaraju vlastite nakupine intimnosti i privatnosti oslobođene margina personalnog – tuđeg.
Robert Maloić izlaže intimni kutak vlastite ličnosti, male nakupine svojih predmeta i knjiga koje čita, stapajući se sa prostorom galerije i čitaonice. Iako izlaže i eksponira fragmente svoje ličnosti, on uvlači i introvertira čitaoca i promatrača u vlastiti svijet. Sebe pretvara u čitaonicu sadržaja vlastitih preokupacija i misli. On se, kao i Iva Santini, bavi procesom intimizacije.
Frutek kućice Ive Santini, kupole od kaširanog papira, intimni su prostori unutar galerije. Unutar njih projicira video zapise zaigranog istraživanja mogućnosti vlastitog tijela, zvukova i prostora. Ti video zapisi nastaju u trenutcima posve ogoljenim od svijesti o drugom i stranom. Izoliravši svoja osjetila od stranih misli, Iva Santini stvara intimni odnos između sebe i prostora; bilježi ga kroz igru. Iako  u tome procesu intimizacije stvara prostor oko sebe koji je nematerijalan, izrađuje fizičke barijere koje omogućuju promatračima da sukreiraju istu, ali opet svoju intimnu igru.
Osobniji pristup  jer izostaje interakcija s intimom publike, ima dnevnički i memoarski diplomski rad Brune Tomšić.  Sretnuvši se s pritiscima diplomske godine, Bruna Tomšić počinje stvarati katarzični dnevnik s težnjom za gubitkom kontrole i nadvladavanju straha u svrhu što veće iskrenosti. Blueprint je procesualni autoportret. Proces rada je crtanje zatvorenih očiju preko indigo papira na platno žuticu. Iako Blueprint označava reprodukciju tehničkog crteža, najčešće arhitektonskog ili inženjerskog nacrta, danas u engleskom jeziku označava bilo kakav detaljan plan, i to je aspekt kojim se bavi Bruna Tomšić. Taj skup introspektivnih crteža čine njezinu osobnu mapu. Zbog forme dnevnika on je autobiografski i autorefleksivni. On je i sinteza, odnosno izjednačenost autora, procesa i djela.
Još malo pa nestale! video performace instalacija Matee Pasarić također se bavi intimnošću čovjeka i problemima s kojima se susreće u društvu. Ona proučava fenomen odjeće kroz kritiku konzumerzima i opsesije, ali ju promatra i kroz intimni i zaštitnički aspekt. Slaže nakupine odjeće stvarajući tako zid zaštite i intime unutrašnjeg prostora. Također, istražuje opsesivni problem gomilanja stvari koje nam nisu potrebne. Psihološki gledano, ljudi „hrčci“ skupljaju stvari i gomilaju ih u vlastitom prostoru štiteći se od stvarnog svijeta. Šopingholičarstvo, koje je najčešće vezano za odjeću, način je na koji se ljudi, uglavnom žene, nose s problemima. Matea Pasarić analizira problem na montipajtonovski način uvlačeći se u robu gomilajući sebe i prostor do iznemoglosti.
Intima je nakupina vlastitosti.
Ovaj projekt omogućiti će izabranim studentima Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, onima koji će tek diplomirati ili su to upravo učinili, priliku za samopromociju i izlazak na umjetničku scenu. Autorica koncepcije projekta, Lara Badurina smatra kako zapravo nedostaje osjećaja odgovornosti umjetničkih institucija prema plasmanu i promociji mladih umjetnika. Stoga im prvo izlaganje u Zagrebu daje mogućnost za unutarnju samokorekciju i sagledavanje vlastite vrijednosti, a javnost se može uputiti na njihove interese i mogućnosti.